subota, 25. prosinca 2010.

Plamen ljubavi




danas u mom srcu ima ljubavi za svijet cijeli
danas su svi ljudi u moje srce stali
i crni, i žuti, i bijeli...
čitav svijet, veliki i mali...

o, kakva je radost ljubiti sve ljude
i gorjeti od ljubavi u bremenu života
danas se u mome srcu svijeća ljubavi pali
valjda se u svima nama rodio Isus mali

i radosno je srce moje danas
puno je ljubavi za sve ljude - i bijele, i žute, i crne...
danas u njemu svijeća ljubavi gori, ne trne

i gori, gori ljubavi svijeće plamen
uzdiže se visoko do samih nebesa
pa usnule zvijezde budi i pali

danas su svi ljudi u moje srce stali
rodio se u meni - Isus mali

A.Ć.



**************


Čestit i blagoslovljen Božić želim svima!


ponedjeljak, 6. prosinca 2010.

Večernja molitva


Za još jedan dan fala Ti
fala.
Fala Ti za radost
i pokoju suzu
za oblačno nebo i sunce
koga ni bilo
za lipu rič
i Dobar dan
fala Ti za ilo i pilo.

Fala Ti za miris mora
što mi ga donilo jugo
za jato tic
za jesensko lišće
i za sve drugo, drugo...

Fala Ti za dan ništa poseban
ali posebniji.

Fala Ti što si mi potriban
sve više potribniji
što si me k stolu svomen
pozva
i što si Ti trs
a ja san loza.

Za još jedan dan fala Ti
fala!

A.Ć.

srijeda, 24. studenoga 2010.

Kristalna rapsodija


Sve je kristalno danas.
Kristalno
čisto
prozračno
sjajno.
Divota.
Nebo plavo
kristalno
kupa se u kristalnom
moru.
Sunce pokristalilo
grane.
Svjetluca se lišće masline
na suncu od
kristala.
Zrakom kristalnim
lete kristalne
ptice.
Velebit je postao
očaravajući komad kristala.
Nadivit' se ne mogu
ovoj kristalnoj
krasoti.
Pokristalit ću danas
od silne ljepote
ovog kristalnog dana

A.Ć.





ponedjeljak, 15. studenoga 2010.

Srebrni mjesec

















Iza snježnih vrhova modre planine
U ljubičastome sutonu kristalnom
Krenuo je u tajanstvene daljine
Uzdižući se u svom stilu nestašnom.

Srebrno snoplje za sobom je sijao
I nečujno tajnama noći hitao
Dok se čempresima u grane smijao
Modrim prostranstvima tiho se skitao.

U svaku se kaplju rose uvlačio
i kristalne niske ružama nizao
U vilinske haljine ih oblačio
Dok se ka zvijezdama visoko dizao.

I tko bi znao gdje je sve zavirio
Dok jutrom se plavetnim nije smirio.

A.Ć.

nedjelja, 24. listopada 2010.

Sve boje jeseni


Jesen je
oblačno jutro, jesen je
jato ptica
jesen je žuto lišće, jesen je
umjetnica

Jesen je
rasplakano nebo, jesen je
jesenje sunce
jesen je tišina jesenska, jesen je
jugo kad puše

Jesen je
morska pjena, jesen je
bonaca večernja
jesen je ogoljela grana, jesen je
jabuka šećerna

Jesen je
ulična lampa
što svijetli u jesensko veče, jesen je
rijeka sjete
što sivim venama teče

A. Ć.







ponedjeljak, 11. listopada 2010.

Tjeskoba


želim je iščupati sa svim korijenima
ni trunka od nje da ne ostane
jer kao troskot je

želim joj spaliti korijenje kad najjača bura bude derala
da joj se dim ne ustali pa da mi ne oskvrne tišinu
da mir mi ne izjede

ili ću je jednostavno poslati pred Tvoje noge
pa Ti radi s njom što Te volja
bilo što da učinim, želim učiniti uz Tvoju pomoć

jer sam nemoćna...

A.Ć.


petak, 1. listopada 2010.

Životopis jednog lista


Kad snijeg se topio na vrhuncima planine
za kraljevanja proljetnog sunca
iz probuđenog pupa proljeća
rodio se jedan list.

Lepršao je s pticama koje su ga pojile cvrkutom
i s njima pjevao simfoniju života
zelenu, toplu, sunčanu
na povjetarcu.

Ljeto ga je kupalo noćnim rosama snenim
zvijezde se ogledale na njegovom dlanu
radovao se svakom novom danu
jedan zeleni list.

A onda je došla njegova života siva jesen
njegove ptice odletjele su za suncem
na grani svog života ostao je sam
jedan žuti list.

Onako samog i jadnog, požutjelog od tuge
jedne ga večeri otpuhnuo vjetar
umro je na blatnjavom putu
jedan otpali list.

A.Ć.

subota, 18. rujna 2010.

Sunce života


Kroz trnja i drače
odistok sine,
zablišti s visine
jako,
najjače...
Šalje toplinu, ruke mi pruža,
milosti nudi,
iz usnulosti duše me zove,
i budi.
Milosne zrake
pune puncate ljubavi
žarke...

Na svakoj zraki čitan
di piše -
dođi, ne brini, sve mi pridaj
i da' ću ti puno
više!
Otvori oči duše snene,
gledaj u mene,
i ne brini se, ne brini!

Pospane duše u svojoj bijedi
gledan škapulati koju
zraku,
napiti je se do mile volje
da bude Svitlost
na mon putu,
da ne zalutan u škurini.

Jedna je zraka srce mi
takla,
razbi se oklop kaj od cakla!

Zasvitlilo Sunce sa visine
pa me grije
nježno, sve nježnije;
na rukan me nosi,
rasvitljiva,
privija na prsa
pa mi šapće, piva -
ti si moje stvore drago,
za tebe san umra i USKRSA.

A.Ć.




četvrtak, 9. rujna 2010.

Razbacane misli


večeras ne mogu pohvatati misli
razbacane su između stihova kao krhotine
neke neodređene nematerije

pokušavam ih skupiti i ukalupiti ali mi bježe
i već sam umorna od zamahivanja u prazno

a moje misli nemirne i umorne od mene
skupe na svojstven način same sebe
i sroče se u stih

A. Ć.

nedjelja, 29. kolovoza 2010.

Lancuni bili


Kaj bilo mliko
bilili se lancuni bili na žici
u dvoru,
bilili se, vijorili se, mirisali nježno
po meštralu, moru i
boru.

Zamirisali lancuni bili
postelju staru, i kamaru
cilu
poda ofreganog
i japnon obiljenu bilu,
bilu.

Na kušinu mirišljavon
satkanon od meštrala,
bilon,
sanjah zvizdice male,
titrave i zlatne, ogrnjene
svilon.

Kaj bilo mliko
bilili se lancuni bili na postelji
staroj,
protkani snovin iz ditinjstva,
posuti zvizdan i misečinon
sjanon.

A.Ć.

nedjelja, 22. kolovoza 2010.

Duga


















Sunce je žedno, žedno, žedno!
Čula je cvrkutom lasta u letu -
Ispit ću ljubici rosu plavu,
I crvene usne ružinom cvijetu.

Sunce je žedno, žedno, žedno!
Čuo je cvrčak cvrčeći na boru -
Ispit ću nevenu šeširić žuti,
I kristalne valove plavom moru.

Sunce je žedno, žedno, žedno!
Čuo je leptir pijući nektar -
Kad izliju se oblaci i munje niti,
Satkat ću svileni boja spektar.

A. Ć.

nedjelja, 15. kolovoza 2010.

Ruže za Mariju

















Marijo, ja mogu ti ružu dati
mogu ti dati buket, pa i naramak cio
al' nešto duboko u meni nudi mi znati
da nedostaje onaj najvažniji dio.

Bez njega ruže su trnje, gubi im se ljepota
mirisi okamenjeni zastaju u zraku
ja tražim svoje srce po nemirima života
pretražujem uvalu svaku.

Čeprkam i tražim al' ono zakuca samo
sa otkucajem po kome se već znamo
sa hridina svijeta.

U buketu dajem ti ruže i srce cijelo
predajem svoje ti misli i svako djelo
majčice sveta.

A.Ć.



četvrtak, 12. kolovoza 2010.

Dohvati ljubav


Uđi u svoj nemir, i smiri se
u meni.
Naći ćeš me na izvoru
blaženog mira.
Uzmi krčag vjere i dohvati
ljubav,
napojit ću te da nikada ne
ožedniš,
jer ja sam izvor, izvor nepresušni.

Uđi u svoj nemir
i uroni ga u more moje ljubavi.
Otvori oči svoje duše i slušaj...
Ja te čekam, zovem te,
čekam...
Moja ljubav je strpljiva,
moja ljubav je puna ljubavi
jer ja sam sama Ljubav.

Napij se vode s moga izvora
i oprat ću haljine tvoga srca,
i bit ćeš bjelji od snijega.
Skinut ću s tebe lance okova,
isplakat ćeš suze nemira...

Plakat ćeš, plakat ćeš - od ljubavi!

A.Ć.

ponedjeljak, 2. kolovoza 2010.

More

















Poslije oluje, ko u snu duboku
Kad bonacu ko ulje razliješ na grud,
Bistrina kristalna zasja ti u oku
A jugom ovajana nikne zlatna sprud.

Galebovi u jatu ko bijele barke
Zajedre ti modrinom zanosnom mekom,
Zaigra horizont, ili su to varke
Što sunce ih siplje na putu dalekom.

More plavetno, drago, slano i moje,
Čarobno kad mjesec te srebrom presvuče,
Nebom kad titrave zvijezde se roje.

Čarobno i kad oštra bura te tuče,
Kad tirkizno si ili olujne boje;
Uspavankom zibaš dok vali ti huče.

A. Ć.

utorak, 20. srpnja 2010.

U kavezu, ptica

















Na poljanama rascvjetanog proljeća,
u svome razigranom jatu
cvrkutala je jedna ptica.
Letjela je visoko do neba, letjela,
i u oblacima snivala svoje
najljepše snove.

Snivala je ptičica, snivala milo
svoje najveće životne snove,
dok joj jednog dana zloća nečije pohlepe
nije slomila krilo.
U svojoj nemoći izbezumljene i ranjene ptice,
pomoći nije bilo.

Ukrali su je njenom jatu, ukrali su joj dušu
i snove,
zatvorili je u kavez nekakvog tuđeg života,
u neke turobne prostore nove.

I plakala je jadna ptica, plakala,
zatvorena u kavez nečijih ograničenih granica;
slomljenim krilom zatvorila se njene životne knjige
jedna velika stranica.

I plakala je jadna ptica, plakala,
gušila se u svojoj tjeskobi drugih svjetova,
poletjeti nije mogla jer je bila vezana
konopcima nekih tuđih grijehova.

Plakala je, plakala, u kavezu ptica...

A. Ć.

subota, 10. srpnja 2010.

Dva tovara


Dva tovara,
sivi i škurosivi,
sritili se na Šiminoj njivi
pa se stala tužiti.

Oprtija me juče Šime
s burilin na bunaru
a poslin podne me obeća Mati
za goniti lenjav iz Mula,
u paru.
Pa, va tovare drito
ne u drače,
va tovare bržje ajde,
pa me štapicon koji put ošine
a bome, koji put i badne.

A mene obeća moj Pere
za goniti sabun i jarinu
na škere,
i to sve bez moga znanja.
Kašnje me vezaja na ledinu,
što je je,
a ja uša u trsje
pa se omota oko panja.
Ajmeee, što je bija čudo ljut!
Žbreknuja na me,
ali me i opatrnuja par put.

I tako se tovari izrovali,
zaboravili di su se našli
pa Šimi dobrin žita
popasli.

A što sad ? -
pitala se dva tovara.

Ništa,
oni ne moru bez tovarov,
a mi bez gospodarov
i rišena stvar!

A što'š, moj brate,
kad je tovar uvik tovar!

A.Ć.

***********************************************************

Eee, bilo je vo prije puno godin... Nema više tovarov na mon otoku, ti dragi plemeniti životinj...








subota, 3. srpnja 2010.

Narančasti mjesec

















U jutro rano dok brda još modrinom snivaju
i dok umorne snove kriju crveni i modri krovovi
dok pjev ranih kosova mirisne masline upijaju -
igličaste i rosne pozdrave tiho mu šalju borovi.

U jutro rano dok kristalna modrina vjeđe otvara
i prostire mu postelju svitanja od rose kamene
dok se roj titravih zvijezda u osvit plavi zatvara -
lavanda mu šalje ljubičaste pozdrava znamene.

U jutro rano dok arija morskom svježinom miri
i dok se s obližnjeg zvonika oglašavaju prva zvona
dok oko ulične lampe prestaju igru noćni leptiri -
uzvrati pozdrav i narančasto mahne silazeći s trona.

A onda, preko oka namigne završavajući skitanje
umoran, snen i prepun tajni - odlazeći u svitanje.

A.Ć.

subota, 26. lipnja 2010.

Na izvoru dobre volje



Donijeh iz Međugorja rukovet mira i podijeliti ga želim svima, svima... I ljubavi pregršt donijeh i razdijeliti je želim da svatko barem zrnce ima... I bočicu nade i sve da bit će ljepše i bolje, ali uz Njega samo, natočih na izvoru dobre volje... Ufanja kaplje skupih dok zvjezdano nebo gledah... I sve to dobih, omotano u vjeru, za samo dolazak jedan... I dajem, dajem svima...

A.Ć.


*******************************************************************************

Gospina poruka od 25. lipnja 2010

''Draga djeco! S radošću vas sve pozivam živite moje poruke s radošću, samo tako moći ćete dječice biti bliže mome sinu. A ja vas želim sve voditi samo Njemu i u Njemu ćete naći pravi mir i radost vašega srca. Sve vas blagoslivljam i ljubim s neizmjernom ljubavlju. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.''


petak, 25. lipnja 2010.

Igra sunca


















Odlazi tiho u smiraj dana zarumenjela na putu svom
ta žarka kugla zlatna koju na dlanu drži On.

Prostrti ležaj od baršuna - nebo se rumeni i zlati
iz postelje pobježe sunce, pobježe... pa se vrati...

U dugi dođe zlatom zasja, prospe se spektar u tren
ljubičasta nadvlada boje - prednjači odsjaj njen.

Pobježe sunce pa se vrati, zaigra nebesku igru u nizu...
pobježe sunce, u dugi zasja i dođe mi blizu, blizu...

Pokora, post i molitva ljubičastom rijekom poteče...
sunce se vrati na ležaj od svile tonući u lipanjsko veče.

Odlazi tiho u smiraj dana zarumenjela na putu svom
ta žarka kugla zlatna koju na dlanu drži On.

A.Ć.

***************************************************************************

Igru sunca, tu neobičnu pojavu koju su mnogi vidjeli u Međugorju,
pokušah nekako zapisati mada za to nema riječi... Meni se dogodila
25. lipnja 1996. g. oko 19.30 sati, za vrijeme Svete Mise...
Za sada toliko do - Kad nebo je dotaklo zemlju...

A danas, u o6.00 sati iz Grada, idemo u Međugorje... Radujem se...

petak, 18. lipnja 2010.

Pukotina života


Da mi se provući kroz pukotinu života
i pobjeći malo u radosti djetinjstva,
makar na jedan dan, na jedan jedini dan,
ali da to ne bude samo pusti nedosanjani san.

Zagrlila bih sve moje raspjevane ptice,
vrapce, grlice, kosa i lastavice...,
zagrlila bih more moje, bonace, oseke i plime,
proljeća rascvjetana, ljeta zlatna puna mjesečine,
jesenski kolorit i trsova plodove zrele,
bure slane s Velebita poslane, i ledene zime...
Napila bih se djetinjeg plavetnila nebeskog svoda,
uzela bih luni treptave zvijezde i medvjedića oba...

Da mi se provući kroz pukotinu života i pobjeći doma
materi u krilo, osjetiti ljubav i toplinu meku,
čuti njene riječi: - Janje moje milo...,
sjesti ocu na koljene i zagrlit ga snažno...
O, kako bi to, kako bi to lijepo bilo!

Ali sve je tlapnja, samo tlapnja živa...
Ostade mi samo pukotina.

A.Ć.




četvrtak, 10. lipnja 2010.

Rađanje na kamenom ležaju


















Lastavice su cvrkutom rascvalog proljeća ušle mi u san
dok se topli miris proljetnog jutra ulijevao kroz prozor
tiho je cvjetalo praskozorje i pretakalo modrinu u dan
i odjednom s istoka pozlatio se plavi baršunasti obzor.

Planina je prostrla kameni ležaj otkanim nitima zore
uzdigla se do neba da nježno primi osvit na prsa jedra
a s mekanim zagrljajem plavim budilo se usnulo more
iščekivajući snoplje zlata da uresi svoja umorna njedra.

Dok je ljubičasti noćurak izdašno grlio zadnjeg leptira
tišinom rosnom probijale se nečujno zraka po zraka
i dok se mirisi ruža splićali u raskošni buket opojnog mira
odjednom zasja u spektru boja rosna im kapljica svaka.

Pohvatah prizor u zjene snene dok budile me niti sunca
rađanjem zlatim na kamenom ležaju velebitskog vrhunca.

A.Ć.

petak, 4. lipnja 2010.

Kap


















Tko sam ja da mogu reći da Te nema
kad si svud oko mene i u meni Te ima
kad sam kapljica rose
koja se rađanjem sunca nestati sprema
kad sam list trešnje koji pod jesenskim olovnim
oblacima treperi od straha
pred spuštanjem mraka
ili pak neka livadna travka
koja će biti pokošena prije nekog sumraka.

Tko sam ja da mogu reći da Te nema
kad Te vidim u svakom rađanju dana
u treperenju nebeskih zvijezda
u ariji koju dišem
u stihovima koje pišem
kad znam da mi bez Tebe nema života.

Tko sam ja da mogu reći da Te nema
kad si Ti ljubav, sama ljepota
kad Te vidim u čovjeku svakom
u krilima ptica dok plove zrakom
na livadi rascvjetanoj, u mirisnom cvijetu
kad sam mala kap koju je Tvoja Riječ
kapnula u ovaj svijet.

Tko sam ja da Ti ne bi vjerovala
kad si Put i Istina živa
kad si svud oko mene i u meni Te ima.

Tko sam ja!

A.Ć.

subota, 29. svibnja 2010.

Molitva barbe Šime


Cilu noć san pensaja,
nis više moga izdurati
pa san ti doša.
Ja san, Tvoj Šime,
želin Ti ništo reći naglas i u četiri oka.
Sakrivaš mi se
ali ja znan da si tote, unutra,
i da me čuješ...

Fala Ti što san se jutros
probudija,
je da san se jedva nastavija na noge,
drža san se za koćetu,
ali fala Ti i za to, Ti znaš što činiš.
Kako će biti sutra - neznan
ali, na Tvoju slavu pa što bi da bi...

Nego, uvridija san Te
pa mi je sada ne samo ža, nego me i sram
doći Ti,
jer bija san i ja među onin koji su te triskali
i pljucali...
Istriskaja san Tebe,
ali Ti mogu reći da san i sebe
pa kada skontan s onin što su me i drugi,
moja je fudra krcata ran.
Molin Te, dotakni ih svojon probodenon rukon
i sve će zaresti...

Znaš, iman Ti ja i nike ružne užance
koje su puštile korene i raširile se
kaj ševaldige po staroj zapuštenoj dvorini.
Iščupaj ih snagon svoje krvi
koju si prolija i za me...

A sada, da Ti još ništo rečen -
tija bi oprostiti Niki,
uvridija me,
reka mi je da san tovar,
ali mi to nikako ne gre
pa bi Te molija da mi iskricu pomožeš.
Ma, poša bi ja i u njega
i reka mu da više nisan ljut, a eto...
Znaš, i ja san Ti nagal, esplodiran odma kaj ćiket
a poslin mi je ža.
Pomoži mi rekuperati se
da više ne basrljan...

-------

Uskrsli Isuse, fala Ti što san sad miran!
Da si mi prijatelj, to znan!

A.Ć.


*******************************************************












srijeda, 19. svibnja 2010.

Divlja ruža


















Negdje uz puteljak prema jednoj morskoj uvali na mom otoku
među suhozidima građenim ljubavlju jednog prošlog vremena
gdje tvrdi žuljevi skupljeni žubore u jednom malenom potoku
izrasla je kao spomen divlja ruža, na stijeni tvrđoj od kremena.

S borovima sjetno prebire po trudnim bivstvima večeri davnih
dok šipkove grančice zapliće u kristalnog neba oblake bijele
a more im svojim šapatom tihim došapće pregršt priča slavnih
dok lagano miluje od iskona procvjetale škrape tvrde, smjele.

Povjetarac se tiho zapliće u svježe opoje crvene, bijele i plave
i cijeliva kamenje iz kojih se ćute životi kao iz otvorenih knjiga
i dok se ledinom šulja tiho prebirući vlati rosom umivene trave
s trnjem na stijenju spominje se nekojih davnih tegoba i briga.

Procvala divlja ruža na kamenu ispranom od znoja, soli i kiše
uresila trnjem suhozide pa u spomen jednom vremenu miriše.

A.Ć.

utorak, 11. svibnja 2010.

Ruža u cvatu i stara trešnja




















Divim ti se moja susjedo Ružo
i pozdravljam te svojim suhim dlanovima
koji su nekad bili Trešnja...

O, hvala ti draga moja Trešnjo...
Tvoje korijenje dotaklo je dušu moje raskoši,
i odsad ću mirisati trešnjastim opojem baršunaste ruže...
Raširi svoje dlanove i hvataj pregršte skrletnih mirisa,
vješaj ih po svojim prstima
kao nekada svoje nabrekle slatke plodove
kad su nam se mirisi stapali i širili prema svibanjskom suncu
opijajući treperave, baršunaste leptire...

O draga moja Ružo... ali vrijeme... vrijeme je raskidalo
moje lepršave zelene i bijele haljine i... načinilo od mene...,
vidiš što je načinilo od mene...

Ne zamaraj se draga, isplest ću ti haljinu svojim mladicama,
poklonit ću ti je idućeg proljeća...
Sakrit ćeš svoje obnažene ruke od zluradih pogleda
susjednog lovora...

Hvala ti draga susjedo, hvala...
Samo strepim... da ne bude jaka
i duga zima...

A.Ć.

********************************************************

Prošla je i zima, nije bila ni jaka ni duga,
stara trešnja bila je posječena...
Na njezinu mjestu raste bazga, zadivljuje svojim
bijelim čipkanim cvjetovima, i s ružom slaže bukete
proljetnih mirisa...

ponedjeljak, 10. svibnja 2010.

Majčini skuti

ruže za Mariju
Gospina
haljina
skuti su
moje
majke

Vidjeh
oćutih
zadivljujuću
zaštitu
ljubav
nježnost
blagost
Majčinih
skuti

A.Ć.

(Pred kipom Gospe od Zečeva u crkvi sv. Anselma u Ninu i,
kad se isto ponavlja, pred njenim kipom u crkvi na otočiću Zečevo istoga dana.)



***********************************************************


Danas je blagdan Gospe od Zečeva. Hodočasti se u grad Nin. Od 16. st. to je središnje Marijansko svetište zadarske nadbiskupije zbog čudotvornog ukazanja Blažene Djevice Marije. Svetkuje se svake godine na poseban način uz tradicijske procesije i misna slavlja, nošenjem kipa i zavjetnim cvijećem.
U 13. st. na otočiću Zečevo, nedaleko Nina, redovnici pustinjaci sagradili su crkvu Gospi u čast, koja je prema otoku nazvana Gospa od Zečeva. Početkom 16. st. Turci su zapalili crkvu i samostan, pogubili redovnike i odnijeli Gospin kip koji je na čudnovat način vraćen u Nin. Ninski biskup Juraj Divić ponovno je dao sagraditi crkvu Gospi u čast na otoku Zečevo.
Prema zapisima od 5. svibnja 1516. Gospa se više puta ukazala udovici pastirici Jeleni Grubišić, iz susjednog Jasenova, s porukama za narod. Jelena nije povjerovala, misleći da sanja, pa je moleći ispred kipa tražila neku potvrdu ukazanja. Iznenada je kip proplakao. Suze koje su ronile iz očiju Gospina kipa vidjela je Jelena i mnogi vjernici i svećenici tog dana, a istu večer to su vidjeli i neki putnici.
Zbog tih čudotvornih ukazanja, potvrđenih mnogih svjedočanstava, tadašnja crkvena vlast prihvaća Gospino ukazanje i biskup Divnić utemeljuje blagdan koji se uvijek slavi prvog ponedjeljka prije blagdana Uzašašća, a obilježava se velikim misnim slavljima u župnoj crkvi sv. Anselma - prvoj katedrali u Hrvata.
Zabilježeno je mnogo svjedočanstava kojima je Gospa Ninska pritekla u pomoć i mnogi oboljeli su čudesno ozdravili. Vjernici svojoj Gospi prinose zavjetne darove, a svojim kućama odnose blagoslovljeno Gospino cvijeće, za koje se vjeruje da ima čudotvornu moć.
Na zavjetni blagdan dolaze vjernici iz Zadra pješice, a neki i bosi. Ninsko je svetište poznato među vjernicima Ravnih kotara i Bukovice, na području nekadašnje Ninske biskupije i čitavu prostoru nekadašnjega srednjovjekovnoga hrvatskog kraljevstva. Ponukani potvrđenim čudnotvornim događajima koji su se zbili tijekom proteklih 500 godina, hodočasnici dolaze iz raznih krajeva radi duhovnih i fizičkih ozdravljenja i ispunjenja molitvi.
Ukazanje se svake godine obilježava na tri dana: 5. svibnja, na blagdan Gospe od Zečeva i 5. kolovoza. Početkom svibnja i u kolovozu hodočasti se brodicama i pješice u njezinu crkvu na otok Zečevo. Tom se prigodom kip Gospe od Zečeva prenosi brodicama na mjesto ukazanja.

Po brošuri - Gospa od Zečeva -

********************

Gospe od Zečeva moli za nas...


utorak, 4. svibnja 2010.

Burin bal


















Prišaplja mi jedan val
da bura sprema
svečani bal,
da je sašila veštu
od pepelina
i bili klabuk
od bumbažina.
Bulitine je odaslala
kajiću, moru,
maslini,boru
pa se rediti stala.

U bili plet se zamotala,
niz velebitske grote
se skalala
i započela svoj bal.
Pravo je reka mali val!

Maslina zelena,
prava,
od morski kapi se upotila
kada je š njon
bečki valcer
zavrtila.
Barbi Šimi je,
bez ikakve depeše,
prispila u dvor
i š njin zatresla
rokenrol.

- Odi zbogon od mene,
križaj se,
što si se na me sjatila,
ostarila si
a pameti se nisi uvatila!

Kad se je dobro izbalala
i sve oblake potrošila,
raskinula joj se vešta
što je sašila,
unda je fermala.

Burno, vrime čisto
nadvilo se nad cilo misto.

A. Ć.

subota, 1. svibnja 2010.

Marijina krunica

Ima jedno zrnje
stakleno
drveno
srebreno
zlatno
sjeme
koje spašava
od bijede
tebe i
mene

Ima jedno zrnje
crveno
bijelo
plavo
u srcu se
korijeni
koje radosti
daje
tebi i
meni

Ima jedno zrnje
koje nam je
Marija
dala
iz njega rastu
ruže
na njem'
ti
Djevice
hvala

A.Ć.


*****************************


Danas je započela Svibanjska pobožnost. Svaki dan se
u crkvama moli Gospina Krunica. Kažemo da je svibanj
Marijin mjesec...
Po Krunici možemo zadobiti sve milosti, radosti i utjehe,
sve dobro što tražimo i molimo.
Kako nam slikovito objašnjava sv.Terezija od Djeteta Isusa:
''...Krunica je dugi lanac koji povezuje Nebo i zemlju, jedan
kraj je u našim rukama, a drugi u rukama Presvete Djevice...
Ružarij se kao tamjan podiže do podnožja Svemogućega,
Marija ga odmah vraća kao dobrohotnu rosu koja silazi i
obnavlja srca...''
Molitvom sv. Krunice dopuštamo Mariji da uđe u naš život
i da je stalno s nama, da živimo s njom, a ona će se onda
pobrinuti za sve što nam je potrebno. Kao Majka...





četvrtak, 29. travnja 2010.

Trčah za crvenim suncem

















Trčah za suncem jednog zalaska
dok mu je dan požnjeto klasje skupljao
u crveno snoplje
trčah bezglavo kroz granje, kroz masline i borove
preplaših cvrkute pospanih ptica u čempresima

Htjedoh uhvatiti samo komadić žara
da bih s jutrom mogla ražariti zatomljene snove proljeća
jer već su se i mirisi počeli ćutiti...

I trčah za suncem crvenog klasja i gledah ga
kako se utapa u stijenje
i prosu za sobom rumeno zrnje po obzorju
koje je mikser prednoći smiksao u ljubičasti suton
s kojim se pozdravi dan

Trčah za crvenim suncem što se utopi u suton
i stadoh osupnuta -
uhvatih samo blještavilo, što mi dugo osta u zjenama

A.Ć

subota, 24. travnja 2010.

Sanjan


















Sanjan široko modro more
di šumi, štrapa, prti se
pa pada,
me se pari da niku pismicu
sklada.

Sanjan zelena polja cvitna
i crnjene make
u sri žita,
sanjan rascvitane grane,
tice, tičice raspivane...
Ajme da vrime oće stane!

Sanjan štrigice žute,
modrikaste, šare...,
od puste lipote šenpijane...

A jedna mića babamare
u veštici crnjenoj na piknice crne
doletila na me, pa joj velin:
Prrr babomare...
I ona jadna prne, ali pošemeri
i žbalja bande...

Sanjan Sunce što odistok grane
i pute drite obasjane,
sanjan široko modro more...

A.Ć.

ponedjeljak, 19. travnja 2010.

Proljeće u mom vrtu


















Dolepršalo proljeće u moj vrt s lahorom maestrala
pa toplo miluje nježne lati narcisa, i kala.

Domirisalo proljeće u moj vrt s opojem ljubičica
pa plavetno miriše, i diše u društvu bijelih tratinčica.

Dozujalo proljeće u moj vrt s letom bumbara i pčela
pa zujno tiče slatki nektar, mirisna lijeha je cijela.

Docvrkutalo proljeće u moj vrt s pjevom žutokljunca
pa slijeće, pjeva i pjeva toplinom proljetnog sunca.

Prosula se treperava nježnost na moj vrt u krilima leptira
pa svaki smješak mirisne čaške baršunasto poljupcima dira.

Uplelo se proljeće u moja čula, onako s prvim zrakama sunca
pa me nosi, i nosi me kroz dan do večernjeg vrhunca.

A.Ć.

nedjelja, 18. travnja 2010.

Dopusti


















Kamenčiće straha u zidine složene
Što sputavaju ti zrake mog svijetla k umu -
Dopusti, skršit ću u ništavilo bez sjene,
Bit ću zvijezda na kišnom ti drumu.

Konopčiće strepnje u cime zapletene
Što vežu ti dušu da mirom ne diše -
Dopusti, rasplest ću u spokoje snene,
Bit ću ljiljana opoj što nemire briše.

Oblačiće sumnji u nevere satkane
Što pritišću ti grudi klonule od umora -
Dopusti, raspršit ću u vedrine caklene,
Bit ću bonaca tvog uzburkanog mora.

Dopusti, i ljubavi mojoj srce otvori,
Jer Ja sam Ljubav što ljubavlju gori.

A.Ć.


***************

On nas strpljivo čeka i zove a mi, začahureni u svoje strahove, strepnje, sumnje..., ne otvaramo vrata svoje nemoći da postanemo svjetlost Njegove neizmjerne ljubavi...
Odškrinemo li, samo, vrata svojih nemira Njegova ljubav rastalit će sve okove...

petak, 16. travnja 2010.

Tišina


Slušam tišinu
na dlanove njene naslonim glavu
pa putujem prostranstvima
njenim
nijemim

Slušam je onako meku i plavu
tihu, baršunastu
nježnu
laku i lepršavu k'o pahulju
snježnu

Slušam tišinu
urešenu pjevom neke daleke
ptice
šuštajem otpalog lista
otkucajima srca stare
budilice

Slušam tišinu
i tonem u njen beskraj
nijemi
sneni...

A.Ć.