nedjelja, 18. travnja 2010.

Dopusti


















Kamenčiće straha u zidine složene
Što sputavaju ti zrake mog svijetla k umu -
Dopusti, skršit ću u ništavilo bez sjene,
Bit ću zvijezda na kišnom ti drumu.

Konopčiće strepnje u cime zapletene
Što vežu ti dušu da mirom ne diše -
Dopusti, rasplest ću u spokoje snene,
Bit ću ljiljana opoj što nemire briše.

Oblačiće sumnji u nevere satkane
Što pritišću ti grudi klonule od umora -
Dopusti, raspršit ću u vedrine caklene,
Bit ću bonaca tvog uzburkanog mora.

Dopusti, i ljubavi mojoj srce otvori,
Jer Ja sam Ljubav što ljubavlju gori.

A.Ć.


***************

On nas strpljivo čeka i zove a mi, začahureni u svoje strahove, strepnje, sumnje..., ne otvaramo vrata svoje nemoći da postanemo svjetlost Njegove neizmjerne ljubavi...
Odškrinemo li, samo, vrata svojih nemira Njegova ljubav rastalit će sve okove...

Nema komentara:

Objavi komentar