četvrtak, 29. travnja 2010.

Trčah za crvenim suncem

















Trčah za suncem jednog zalaska
dok mu je dan požnjeto klasje skupljao
u crveno snoplje
trčah bezglavo kroz granje, kroz masline i borove
preplaših cvrkute pospanih ptica u čempresima

Htjedoh uhvatiti samo komadić žara
da bih s jutrom mogla ražariti zatomljene snove proljeća
jer već su se i mirisi počeli ćutiti...

I trčah za suncem crvenog klasja i gledah ga
kako se utapa u stijenje
i prosu za sobom rumeno zrnje po obzorju
koje je mikser prednoći smiksao u ljubičasti suton
s kojim se pozdravi dan

Trčah za crvenim suncem što se utopi u suton
i stadoh osupnuta -
uhvatih samo blještavilo, što mi dugo osta u zjenama

A.Ć

Nema komentara:

Objavi komentar