utorak, 11. svibnja 2010.

Ruža u cvatu i stara trešnja




















Divim ti se moja susjedo Ružo
i pozdravljam te svojim suhim dlanovima
koji su nekad bili Trešnja...

O, hvala ti draga moja Trešnjo...
Tvoje korijenje dotaklo je dušu moje raskoši,
i odsad ću mirisati trešnjastim opojem baršunaste ruže...
Raširi svoje dlanove i hvataj pregršte skrletnih mirisa,
vješaj ih po svojim prstima
kao nekada svoje nabrekle slatke plodove
kad su nam se mirisi stapali i širili prema svibanjskom suncu
opijajući treperave, baršunaste leptire...

O draga moja Ružo... ali vrijeme... vrijeme je raskidalo
moje lepršave zelene i bijele haljine i... načinilo od mene...,
vidiš što je načinilo od mene...

Ne zamaraj se draga, isplest ću ti haljinu svojim mladicama,
poklonit ću ti je idućeg proljeća...
Sakrit ćeš svoje obnažene ruke od zluradih pogleda
susjednog lovora...

Hvala ti draga susjedo, hvala...
Samo strepim... da ne bude jaka
i duga zima...

A.Ć.

********************************************************

Prošla je i zima, nije bila ni jaka ni duga,
stara trešnja bila je posječena...
Na njezinu mjestu raste bazga, zadivljuje svojim
bijelim čipkanim cvjetovima, i s ružom slaže bukete
proljetnih mirisa...

1 komentar:

  1. draga poezijo s mora utapljam se u izričaju i sretna sam da si šetala stazama mojih pradjedova..,,,:-))

    OdgovoriIzbriši