petak, 25. lipnja 2010.

Igra sunca


















Odlazi tiho u smiraj dana zarumenjela na putu svom
ta žarka kugla zlatna koju na dlanu drži On.

Prostrti ležaj od baršuna - nebo se rumeni i zlati
iz postelje pobježe sunce, pobježe... pa se vrati...

U dugi dođe zlatom zasja, prospe se spektar u tren
ljubičasta nadvlada boje - prednjači odsjaj njen.

Pobježe sunce pa se vrati, zaigra nebesku igru u nizu...
pobježe sunce, u dugi zasja i dođe mi blizu, blizu...

Pokora, post i molitva ljubičastom rijekom poteče...
sunce se vrati na ležaj od svile tonući u lipanjsko veče.

Odlazi tiho u smiraj dana zarumenjela na putu svom
ta žarka kugla zlatna koju na dlanu drži On.

A.Ć.

***************************************************************************

Igru sunca, tu neobičnu pojavu koju su mnogi vidjeli u Međugorju,
pokušah nekako zapisati mada za to nema riječi... Meni se dogodila
25. lipnja 1996. g. oko 19.30 sati, za vrijeme Svete Mise...
Za sada toliko do - Kad nebo je dotaklo zemlju...

A danas, u o6.00 sati iz Grada, idemo u Međugorje... Radujem se...

Nema komentara:

Objavi komentar