četvrtak, 10. lipnja 2010.

Rađanje na kamenom ležaju


















Lastavice su cvrkutom rascvalog proljeća ušle mi u san
dok se topli miris proljetnog jutra ulijevao kroz prozor
tiho je cvjetalo praskozorje i pretakalo modrinu u dan
i odjednom s istoka pozlatio se plavi baršunasti obzor.

Planina je prostrla kameni ležaj otkanim nitima zore
uzdigla se do neba da nježno primi osvit na prsa jedra
a s mekanim zagrljajem plavim budilo se usnulo more
iščekivajući snoplje zlata da uresi svoja umorna njedra.

Dok je ljubičasti noćurak izdašno grlio zadnjeg leptira
tišinom rosnom probijale se nečujno zraka po zraka
i dok se mirisi ruža splićali u raskošni buket opojnog mira
odjednom zasja u spektru boja rosna im kapljica svaka.

Pohvatah prizor u zjene snene dok budile me niti sunca
rađanjem zlatim na kamenom ležaju velebitskog vrhunca.

A.Ć.

Nema komentara:

Objavi komentar