ponedjeljak, 2. kolovoza 2010.

More

















Poslije oluje, ko u snu duboku
Kad bonacu ko ulje razliješ na grud,
Bistrina kristalna zasja ti u oku
A jugom ovajana nikne zlatna sprud.

Galebovi u jatu ko bijele barke
Zajedre ti modrinom zanosnom mekom,
Zaigra horizont, ili su to varke
Što sunce ih siplje na putu dalekom.

More plavetno, drago, slano i moje,
Čarobno kad mjesec te srebrom presvuče,
Nebom kad titrave zvijezde se roje.

Čarobno i kad oštra bura te tuče,
Kad tirkizno si ili olujne boje;
Uspavankom zibaš dok vali ti huče.

A. Ć.

2 komentara: