subota, 18. rujna 2010.

Sunce života


Kroz trnja i drače
odistok sine,
zablišti s visine
jako,
najjače...
Šalje toplinu, ruke mi pruža,
milosti nudi,
iz usnulosti duše me zove,
i budi.
Milosne zrake
pune puncate ljubavi
žarke...

Na svakoj zraki čitan
di piše -
dođi, ne brini, sve mi pridaj
i da' ću ti puno
više!
Otvori oči duše snene,
gledaj u mene,
i ne brini se, ne brini!

Pospane duše u svojoj bijedi
gledan škapulati koju
zraku,
napiti je se do mile volje
da bude Svitlost
na mon putu,
da ne zalutan u škurini.

Jedna je zraka srce mi
takla,
razbi se oklop kaj od cakla!

Zasvitlilo Sunce sa visine
pa me grije
nježno, sve nježnije;
na rukan me nosi,
rasvitljiva,
privija na prsa
pa mi šapće, piva -
ti si moje stvore drago,
za tebe san umra i USKRSA.

A.Ć.




4 komentara:

  1. Predobro !! .. Svaka čast !! :D

    OdgovoriIzbriši
  2. Prekrasne pjesme, oduševljena sam vašim pisanjem i pratit ću sa zadovoljstvom vaš blog i dalje.
    Hvala na lijepom komentaru koji ste ostavili na mom blogu. Molim da ne budete Anonimni, nema potrebe za to:)
    I slobodno komentirajte postove kad god zaželite jedino tako mogu znati da vam se sviđaju...

    Veliki pozdrav, Zondra Art

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala,draga Zondra, na ovako lijepim riječima...
    Pozdrav iz Dalmacije

    OdgovoriIzbriši