četvrtak, 29. travnja 2010.

Trčah za crvenim suncem

















Trčah za suncem jednog zalaska
dok mu je dan požnjeto klasje skupljao
u crveno snoplje
trčah bezglavo kroz granje, kroz masline i borove
preplaših cvrkute pospanih ptica u čempresima

Htjedoh uhvatiti samo komadić žara
da bih s jutrom mogla ražariti zatomljene snove proljeća
jer već su se i mirisi počeli ćutiti...

I trčah za suncem crvenog klasja i gledah ga
kako se utapa u stijenje
i prosu za sobom rumeno zrnje po obzorju
koje je mikser prednoći smiksao u ljubičasti suton
s kojim se pozdravi dan

Trčah za crvenim suncem što se utopi u suton
i stadoh osupnuta -
uhvatih samo blještavilo, što mi dugo osta u zjenama

A.Ć

subota, 24. travnja 2010.

Sanjan


















Sanjan široko modro more
di šumi, štrapa, prti se
pa pada,
me se pari da niku pismicu
sklada.

Sanjan zelena polja cvitna
i crnjene make
u sri žita,
sanjan rascvitane grane,
tice, tičice raspivane...
Ajme da vrime oće stane!

Sanjan štrigice žute,
modrikaste, šare...,
od puste lipote šenpijane...

A jedna mića babamare
u veštici crnjenoj na piknice crne
doletila na me, pa joj velin:
Prrr babomare...
I ona jadna prne, ali pošemeri
i žbalja bande...

Sanjan Sunce što odistok grane
i pute drite obasjane,
sanjan široko modro more...

A.Ć.

ponedjeljak, 19. travnja 2010.

Proljeće u mom vrtu


















Dolepršalo proljeće u moj vrt s lahorom maestrala
pa toplo miluje nježne lati narcisa, i kala.

Domirisalo proljeće u moj vrt s opojem ljubičica
pa plavetno miriše, i diše u društvu bijelih tratinčica.

Dozujalo proljeće u moj vrt s letom bumbara i pčela
pa zujno tiče slatki nektar, mirisna lijeha je cijela.

Docvrkutalo proljeće u moj vrt s pjevom žutokljunca
pa slijeće, pjeva i pjeva toplinom proljetnog sunca.

Prosula se treperava nježnost na moj vrt u krilima leptira
pa svaki smješak mirisne čaške baršunasto poljupcima dira.

Uplelo se proljeće u moja čula, onako s prvim zrakama sunca
pa me nosi, i nosi me kroz dan do večernjeg vrhunca.

A.Ć.

nedjelja, 18. travnja 2010.

Dopusti


















Kamenčiće straha u zidine složene
Što sputavaju ti zrake mog svijetla k umu -
Dopusti, skršit ću u ništavilo bez sjene,
Bit ću zvijezda na kišnom ti drumu.

Konopčiće strepnje u cime zapletene
Što vežu ti dušu da mirom ne diše -
Dopusti, rasplest ću u spokoje snene,
Bit ću ljiljana opoj što nemire briše.

Oblačiće sumnji u nevere satkane
Što pritišću ti grudi klonule od umora -
Dopusti, raspršit ću u vedrine caklene,
Bit ću bonaca tvog uzburkanog mora.

Dopusti, i ljubavi mojoj srce otvori,
Jer Ja sam Ljubav što ljubavlju gori.

A.Ć.


***************

On nas strpljivo čeka i zove a mi, začahureni u svoje strahove, strepnje, sumnje..., ne otvaramo vrata svoje nemoći da postanemo svjetlost Njegove neizmjerne ljubavi...
Odškrinemo li, samo, vrata svojih nemira Njegova ljubav rastalit će sve okove...

petak, 16. travnja 2010.

Tišina


Slušam tišinu
na dlanove njene naslonim glavu
pa putujem prostranstvima
njenim
nijemim

Slušam je onako meku i plavu
tihu, baršunastu
nježnu
laku i lepršavu k'o pahulju
snježnu

Slušam tišinu
urešenu pjevom neke daleke
ptice
šuštajem otpalog lista
otkucajima srca stare
budilice

Slušam tišinu
i tonem u njen beskraj
nijemi
sneni...

A.Ć.