subota, 29. svibnja 2010.

Molitva barbe Šime


Cilu noć san pensaja,
nis više moga izdurati
pa san ti doša.
Ja san, Tvoj Šime,
želin Ti ništo reći naglas i u četiri oka.
Sakrivaš mi se
ali ja znan da si tote, unutra,
i da me čuješ...

Fala Ti što san se jutros
probudija,
je da san se jedva nastavija na noge,
drža san se za koćetu,
ali fala Ti i za to, Ti znaš što činiš.
Kako će biti sutra - neznan
ali, na Tvoju slavu pa što bi da bi...

Nego, uvridija san Te
pa mi je sada ne samo ža, nego me i sram
doći Ti,
jer bija san i ja među onin koji su te triskali
i pljucali...
Istriskaja san Tebe,
ali Ti mogu reći da san i sebe
pa kada skontan s onin što su me i drugi,
moja je fudra krcata ran.
Molin Te, dotakni ih svojon probodenon rukon
i sve će zaresti...

Znaš, iman Ti ja i nike ružne užance
koje su puštile korene i raširile se
kaj ševaldige po staroj zapuštenoj dvorini.
Iščupaj ih snagon svoje krvi
koju si prolija i za me...

A sada, da Ti još ništo rečen -
tija bi oprostiti Niki,
uvridija me,
reka mi je da san tovar,
ali mi to nikako ne gre
pa bi Te molija da mi iskricu pomožeš.
Ma, poša bi ja i u njega
i reka mu da više nisan ljut, a eto...
Znaš, i ja san Ti nagal, esplodiran odma kaj ćiket
a poslin mi je ža.
Pomoži mi rekuperati se
da više ne basrljan...

-------

Uskrsli Isuse, fala Ti što san sad miran!
Da si mi prijatelj, to znan!

A.Ć.


*******************************************************












srijeda, 19. svibnja 2010.

Divlja ruža


















Negdje uz puteljak prema jednoj morskoj uvali na mom otoku
među suhozidima građenim ljubavlju jednog prošlog vremena
gdje tvrdi žuljevi skupljeni žubore u jednom malenom potoku
izrasla je kao spomen divlja ruža, na stijeni tvrđoj od kremena.

S borovima sjetno prebire po trudnim bivstvima večeri davnih
dok šipkove grančice zapliće u kristalnog neba oblake bijele
a more im svojim šapatom tihim došapće pregršt priča slavnih
dok lagano miluje od iskona procvjetale škrape tvrde, smjele.

Povjetarac se tiho zapliće u svježe opoje crvene, bijele i plave
i cijeliva kamenje iz kojih se ćute životi kao iz otvorenih knjiga
i dok se ledinom šulja tiho prebirući vlati rosom umivene trave
s trnjem na stijenju spominje se nekojih davnih tegoba i briga.

Procvala divlja ruža na kamenu ispranom od znoja, soli i kiše
uresila trnjem suhozide pa u spomen jednom vremenu miriše.

A.Ć.

utorak, 11. svibnja 2010.

Ruža u cvatu i stara trešnja




















Divim ti se moja susjedo Ružo
i pozdravljam te svojim suhim dlanovima
koji su nekad bili Trešnja...

O, hvala ti draga moja Trešnjo...
Tvoje korijenje dotaklo je dušu moje raskoši,
i odsad ću mirisati trešnjastim opojem baršunaste ruže...
Raširi svoje dlanove i hvataj pregršte skrletnih mirisa,
vješaj ih po svojim prstima
kao nekada svoje nabrekle slatke plodove
kad su nam se mirisi stapali i širili prema svibanjskom suncu
opijajući treperave, baršunaste leptire...

O draga moja Ružo... ali vrijeme... vrijeme je raskidalo
moje lepršave zelene i bijele haljine i... načinilo od mene...,
vidiš što je načinilo od mene...

Ne zamaraj se draga, isplest ću ti haljinu svojim mladicama,
poklonit ću ti je idućeg proljeća...
Sakrit ćeš svoje obnažene ruke od zluradih pogleda
susjednog lovora...

Hvala ti draga susjedo, hvala...
Samo strepim... da ne bude jaka
i duga zima...

A.Ć.

********************************************************

Prošla je i zima, nije bila ni jaka ni duga,
stara trešnja bila je posječena...
Na njezinu mjestu raste bazga, zadivljuje svojim
bijelim čipkanim cvjetovima, i s ružom slaže bukete
proljetnih mirisa...

ponedjeljak, 10. svibnja 2010.

Majčini skuti

ruže za Mariju
Gospina
haljina
skuti su
moje
majke

Vidjeh
oćutih
zadivljujuću
zaštitu
ljubav
nježnost
blagost
Majčinih
skuti

A.Ć.

(Pred kipom Gospe od Zečeva u crkvi sv. Anselma u Ninu i,
kad se isto ponavlja, pred njenim kipom u crkvi na otočiću Zečevo istoga dana.)



***********************************************************


Danas je blagdan Gospe od Zečeva. Hodočasti se u grad Nin. Od 16. st. to je središnje Marijansko svetište zadarske nadbiskupije zbog čudotvornog ukazanja Blažene Djevice Marije. Svetkuje se svake godine na poseban način uz tradicijske procesije i misna slavlja, nošenjem kipa i zavjetnim cvijećem.
U 13. st. na otočiću Zečevo, nedaleko Nina, redovnici pustinjaci sagradili su crkvu Gospi u čast, koja je prema otoku nazvana Gospa od Zečeva. Početkom 16. st. Turci su zapalili crkvu i samostan, pogubili redovnike i odnijeli Gospin kip koji je na čudnovat način vraćen u Nin. Ninski biskup Juraj Divić ponovno je dao sagraditi crkvu Gospi u čast na otoku Zečevo.
Prema zapisima od 5. svibnja 1516. Gospa se više puta ukazala udovici pastirici Jeleni Grubišić, iz susjednog Jasenova, s porukama za narod. Jelena nije povjerovala, misleći da sanja, pa je moleći ispred kipa tražila neku potvrdu ukazanja. Iznenada je kip proplakao. Suze koje su ronile iz očiju Gospina kipa vidjela je Jelena i mnogi vjernici i svećenici tog dana, a istu večer to su vidjeli i neki putnici.
Zbog tih čudotvornih ukazanja, potvrđenih mnogih svjedočanstava, tadašnja crkvena vlast prihvaća Gospino ukazanje i biskup Divnić utemeljuje blagdan koji se uvijek slavi prvog ponedjeljka prije blagdana Uzašašća, a obilježava se velikim misnim slavljima u župnoj crkvi sv. Anselma - prvoj katedrali u Hrvata.
Zabilježeno je mnogo svjedočanstava kojima je Gospa Ninska pritekla u pomoć i mnogi oboljeli su čudesno ozdravili. Vjernici svojoj Gospi prinose zavjetne darove, a svojim kućama odnose blagoslovljeno Gospino cvijeće, za koje se vjeruje da ima čudotvornu moć.
Na zavjetni blagdan dolaze vjernici iz Zadra pješice, a neki i bosi. Ninsko je svetište poznato među vjernicima Ravnih kotara i Bukovice, na području nekadašnje Ninske biskupije i čitavu prostoru nekadašnjega srednjovjekovnoga hrvatskog kraljevstva. Ponukani potvrđenim čudnotvornim događajima koji su se zbili tijekom proteklih 500 godina, hodočasnici dolaze iz raznih krajeva radi duhovnih i fizičkih ozdravljenja i ispunjenja molitvi.
Ukazanje se svake godine obilježava na tri dana: 5. svibnja, na blagdan Gospe od Zečeva i 5. kolovoza. Početkom svibnja i u kolovozu hodočasti se brodicama i pješice u njezinu crkvu na otok Zečevo. Tom se prigodom kip Gospe od Zečeva prenosi brodicama na mjesto ukazanja.

Po brošuri - Gospa od Zečeva -

********************

Gospe od Zečeva moli za nas...


utorak, 4. svibnja 2010.

Burin bal


















Prišaplja mi jedan val
da bura sprema
svečani bal,
da je sašila veštu
od pepelina
i bili klabuk
od bumbažina.
Bulitine je odaslala
kajiću, moru,
maslini,boru
pa se rediti stala.

U bili plet se zamotala,
niz velebitske grote
se skalala
i započela svoj bal.
Pravo je reka mali val!

Maslina zelena,
prava,
od morski kapi se upotila
kada je š njon
bečki valcer
zavrtila.
Barbi Šimi je,
bez ikakve depeše,
prispila u dvor
i š njin zatresla
rokenrol.

- Odi zbogon od mene,
križaj se,
što si se na me sjatila,
ostarila si
a pameti se nisi uvatila!

Kad se je dobro izbalala
i sve oblake potrošila,
raskinula joj se vešta
što je sašila,
unda je fermala.

Burno, vrime čisto
nadvilo se nad cilo misto.

A. Ć.

subota, 1. svibnja 2010.

Marijina krunica


Ima jedno zrnje
stakleno
drveno
srebreno
zlatno
sjeme
koje spašava
od bijede
tebe i
mene

Ima jedno zrnje
crveno
bijelo
plavo
u srcu se
korijeni
koje radosti
daje
tebi i
meni

Ima jedno zrnje
koje nam je
Marija
dala
iz njega rastu
ruže
na njem'
ti
Djevice
hvala

A.Ć.


*****************************


Danas je započela Svibanjska pobožnost. Svaki dan se
u crkvama moli Gospina Krunica. Kažemo da je svibanj
Marijin mjesec...
Po Krunici možemo zadobiti sve milosti, radosti i utjehe,
sve dobro što tražimo i molimo.
Kako nam slikovito objašnjava sv.Terezija od Djeteta Isusa:
''...Krunica je dugi lanac koji povezuje Nebo i zemlju, jedan
kraj je u našim rukama, a drugi u rukama Presvete Djevice...
Ružarij se kao tamjan podiže do podnožja Svemogućega,
Marija ga odmah vraća kao dobrohotnu rosu koja silazi i
obnavlja srca...''
Molitvom sv. Krunice dopuštamo Mariji da uđe u naš život
i da je stalno s nama, da živimo s njom, a ona će se onda
pobrinuti za sve što nam je potrebno. Kao Majka...