utorak, 20. srpnja 2010.

U kavezu, ptica

















Na poljanama rascvjetanog proljeća,
u svome razigranom jatu
cvrkutala je jedna ptica.
Letjela je visoko do neba, letjela,
i u oblacima snivala svoje
najljepše snove.

Snivala je ptičica, snivala milo
svoje najveće životne snove,
dok joj jednog dana zloća nečije pohlepe
nije slomila krilo.
U svojoj nemoći izbezumljene i ranjene ptice,
pomoći nije bilo.

Ukrali su je njenom jatu, ukrali su joj dušu
i snove,
zatvorili je u kavez nekakvog tuđeg života,
u neke turobne prostore nove.

I plakala je jadna ptica, plakala,
zatvorena u kavez nečijih ograničenih granica;
slomljenim krilom zatvorila se njene životne knjige
jedna velika stranica.

I plakala je jadna ptica, plakala,
gušila se u svojoj tjeskobi drugih svjetova,
poletjeti nije mogla jer je bila vezana
konopcima nekih tuđih grijehova.

Plakala je, plakala, u kavezu ptica...

A. Ć.

subota, 10. srpnja 2010.

Dva tovara


Dva tovara,
sivi i škurosivi,
sritili se na Šiminoj njivi
pa se stala tužiti.

Oprtija me juče Šime
s burilin na bunaru
a poslin podne me obeća Mati
za goniti lenjav iz Mula,
u paru.
Pa, va tovare drito
ne u drače,
va tovare bržje ajde,
pa me štapicon koji put ošine
a bome, koji put i badne.

A mene obeća moj Pere
za goniti sabun i jarinu
na škere,
i to sve bez moga znanja.
Kašnje me vezaja na ledinu,
što je je,
a ja uša u trsje
pa se omota oko panja.
Ajmeee, što je bija čudo ljut!
Žbreknuja na me,
ali me i opatrnuja par put.

I tako se tovari izrovali,
zaboravili di su se našli
pa Šimi dobrin žita
popasli.

A što sad ? -
pitala se dva tovara.

Ništa,
oni ne moru bez tovarov,
a mi bez gospodarov
i rišena stvar!

A što'š, moj brate,
kad je tovar uvik tovar!

A.Ć.

***********************************************************

Eee, bilo je vo prije puno godin... Nema više tovarov na mon otoku, ti dragi plemeniti životinj...








subota, 3. srpnja 2010.

Narančasti mjesec

















U jutro rano dok brda još modrinom snivaju
i dok umorne snove kriju crveni i modri krovovi
dok pjev ranih kosova mirisne masline upijaju -
igličaste i rosne pozdrave tiho mu šalju borovi.

U jutro rano dok kristalna modrina vjeđe otvara
i prostire mu postelju svitanja od rose kamene
dok se roj titravih zvijezda u osvit plavi zatvara -
lavanda mu šalje ljubičaste pozdrava znamene.

U jutro rano dok arija morskom svježinom miri
i dok se s obližnjeg zvonika oglašavaju prva zvona
dok oko ulične lampe prestaju igru noćni leptiri -
uzvrati pozdrav i narančasto mahne silazeći s trona.

A onda, preko oka namigne završavajući skitanje
umoran, snen i prepun tajni - odlazeći u svitanje.

A.Ć.