nedjelja, 29. kolovoza 2010.

Lancuni bili


Kaj bilo mliko
bilili se lancuni bili na žici
u dvoru,
bilili se, vijorili se, mirisali nježno
po meštralu, moru i
boru.

Zamirisali lancuni bili
postelju staru, i kamaru
cilu
poda ofreganog
i japnon obiljenu bilu,
bilu.

Na kušinu mirišljavon
satkanon od meštrala,
bilon,
sanjah zvizdice male,
titrave i zlatne, ogrnjene
svilon.

Kaj bilo mliko
bilili se lancuni bili na postelji
staroj,
protkani snovin iz ditinjstva,
posuti zvizdan i misečinon
sjanon.

A.Ć.

nedjelja, 22. kolovoza 2010.

Duga


















Sunce je žedno, žedno, žedno!
Čula je cvrkutom lasta u letu -
Ispit ću ljubici rosu plavu,
I crvene usne ružinom cvijetu.

Sunce je žedno, žedno, žedno!
Čuo je cvrčak cvrčeći na boru -
Ispit ću nevenu šeširić žuti,
I kristalne valove plavom moru.

Sunce je žedno, žedno, žedno!
Čuo je leptir pijući nektar -
Kad izliju se oblaci i munje niti,
Satkat ću svileni boja spektar.

A. Ć.

nedjelja, 15. kolovoza 2010.

Ruže za Mariju

















Marijo, ja mogu ti ružu dati
mogu ti dati buket, pa i naramak cio
al' nešto duboko u meni nudi mi znati
da nedostaje onaj najvažniji dio.

Bez njega ruže su trnje, gubi im se ljepota
mirisi okamenjeni zastaju u zraku
ja tražim svoje srce po nemirima života
pretražujem uvalu svaku.

Čeprkam i tražim al' ono zakuca samo
sa otkucajem po kome se već znamo
sa hridina svijeta.

U buketu dajem ti ruže i srce cijelo
predajem svoje ti misli i svako djelo
majčice sveta.

A.Ć.



četvrtak, 12. kolovoza 2010.

Dohvati ljubav


Uđi u svoj nemir, i smiri se
u meni.
Naći ćeš me na izvoru
blaženog mira.
Uzmi krčag vjere i dohvati
ljubav,
napojit ću te da nikada ne
ožedniš,
jer ja sam izvor, izvor nepresušni.

Uđi u svoj nemir
i uroni ga u more moje ljubavi.
Otvori oči svoje duše i slušaj...
Ja te čekam, zovem te,
čekam...
Moja ljubav je strpljiva,
moja ljubav je puna ljubavi
jer ja sam sama Ljubav.

Napij se vode s moga izvora
i oprat ću haljine tvoga srca,
i bit ćeš bjelji od snijega.
Skinut ću s tebe lance okova,
isplakat ćeš suze nemira...

Plakat ćeš, plakat ćeš - od ljubavi!

A.Ć.

ponedjeljak, 2. kolovoza 2010.

More

















Poslije oluje, ko u snu duboku
Kad bonacu ko ulje razliješ na grud,
Bistrina kristalna zasja ti u oku
A jugom ovajana nikne zlatna sprud.

Galebovi u jatu ko bijele barke
Zajedre ti modrinom zanosnom mekom,
Zaigra horizont, ili su to varke
Što sunce ih siplje na putu dalekom.

More plavetno, drago, slano i moje,
Čarobno kad mjesec te srebrom presvuče,
Nebom kad titrave zvijezde se roje.

Čarobno i kad oštra bura te tuče,
Kad tirkizno si ili olujne boje;
Uspavankom zibaš dok vali ti huče.

A. Ć.