nedjelja, 13. veljače 2011.

Bezimeni vjetar



zašto taj vjetar tako zavija
između Brooklynskih drvoreda
u ovoj večeri zimskoj
možda mu je hladno, ili se plaši
opustjelih ulica
ili pak pjeva ariju ogoljelim granama
tko bi to znao, i tko bi to smio znati

zašto taj vjetar večeras tako zavija
možda svira na nekim
posebnim žicama
ili pjeva uspavanku snenim pticama
a tko bi to znao, i tko bi to smio znati

fijuče vjetar kroz granje, fijuče
između kuća, preko ulice, kroz pruće...
to nije moja bura, to nije ni moje jugo
to je neki bezimeni vjetar
to je nešto drugo
tko bi to znao, i tko bi to smio znati

ali, ja znam, ja znam samo jedno
meni mandolinu svira
dok mi se uz ugao kuće svija
dok snivam moje jugo i moju buru
u ovu sjetnu večernju uru.

A. Ć.


U New Yorku sedamdesetneke kad bi me 'pukla' nostalgija za rodnim krajem, za mojim Gradom, za mojim otokom...