nedjelja, 16. prosinca 2012.

Bariškada



Nakvisili se škuri oblaci 
priko Bandire,
puni su kiše.
Tako na njiman piše.
Levera se sprema -
druge nema.

Za tren vitrina zafijuče,
zalampa, zagrmi,
krupa, kiša
iz neba i zemlje pada.
Bariškada!

Svi se u kuće zakveštali,
škure zatvorili,
vrata zakračunali,
u jednu se kamaru stisli 
i molili:
Zdravo Kraljice...

Izblidili oblaci škuri,
oprala ih levera,
pa nako mekane, bile,
od bumbaka i svile,
rastrlo sunce sušiti
na grane
čiste, sjajne.
Nema kiše više!
Tako na njiman piše.

A.Ć.


*******************************************

bariškada - jak vjetar, kiša, tuča, grmljavina
nakvisili ( nakvisiti ) - nadvili
Bandira - brdo na mom otoku
levera - nevera
zalampa ( lampati ) - zasjeva
krupa - tuča
zakveštali ( zakveštati ) - zatvorili
škure - drveni kapci na prozorima
zakračunali ( zakračunati ) -  zasunom zatvorili vrata
kamaru ( kamara ) - sobu
Zdravo Kraljice - molitva Gospi  ( molilo se protiv groma )
škuri -  tmurni, tamni
bumbaka ( bumbak ) - pamuka , vate






srijeda, 12. prosinca 2012.

Moj put



moj put je težak i trnovit
malo ravan
pa opet brdovit
hodat ćeš, hodat ćeš 
pa ćeš pasti
dignut ću te znaj
ruže će ti cvasti

ali da ruže imaju i trnje
toga se sjeti
da ne skreneš s tog puta
imaj na pameti

da su ruže i oštro trnje
sjeti se, sjeti toga
uzmi svoj križ i slijedi mene
Isusa svoga


A. Ć.
 
 
 

subota, 1. prosinca 2012.

Knjiga




                                                                       Naše malo misto, 12. marča 1963. g.


Dragi moj mili Ive!

           Evo da ti se javin su par riči. Primila san tvoju knjigu i sve san razumila što mi pišeš. Mi smo svi, fala Bogu, dobro, a tako želimo i tebi sve najbolje.
           Vamo su ružna vrimena, ili puše bura ili kiši, nikako se uvrimeniti. Sva srića što san posadila kumpire, neka su oni u zemlji a što će biti - Bog dragi zna. Ali, ko posadi štokod - štokod, užaja je reći did Mate.
           Ćaća i mate su po staron, znaš ti njih, vajik ništo radu a ne moru više ni oni. Mate se sva usukala, a ćaći udre u križa pa se vas najerija. Vajik te spominju - naš Ive vako naš Ive nako...  Niki dan mate kaže malon Jošku: ' Vidi ga koliko to dite sumilja na ćaću, prćizi moj Ive ka da ga je pljuka! '
           A eto, drčina su svi troje, fala Bogu, dobro i svi jedva čekaju kad ćeš doći doma. Brat mi se Ante ništo mota oko male Nikine, a pari mi se po svoj priliki da ni un njoj ni mrski. Mala je šesna i dinjoža je, svakon se vajik lipo javi. A, eno in, što ću in ja!
           A sada, da ti kažen da san no kućice stavila pod krov, inkartala i zatvorila, i još san ništo šoldi zašparinjala pa bi mogli ući unutra kad ti dođeš, ako Bog da.
            Nego, znaš što, moj Ive, ja san ti se ostrigla i naricala. Znaš, morala san dati malo ondulacije jer, kako ću nako, to je sad moderno. Ja znan, moj Ive, da to tebi neće biti po volji, imala sa ja spletenice ka gužve, i meni ih je ža, ali ja više neću biti staromodna!
            I još jednu stvar,  kada dođeš u Taliju, kupi' ćeš mi plasirku u modro gasnon koluru, i vinovi bukle ( zajno će lipo figurati ). To već ima svaka šušabuša a najskoli da ne jedna mornaruša!  Još ćeš mi kupiti nikoliko pari nailonk ( ma kupi ih dobrin, no ti  je kaj paučina, brzo se rasparaju ) ali onih sa kanjoton. Mali Joško kaže da njemu kupiš balu, Marija - da njoj doneseš brunculet. Drugo sve znaš, a kad mi pošalješ brzojav ja ću doći u Riku.
             A sada, dragi moj mili Ive, neka te dragi Bog, Majka Božja i Sveti Nikola pratu i neka te meni vratu!

Primi puno, puno pozdrava od tvoje nezaborave

Vane!

                                                                           A. Ć.                                                                                                                                               
                                                                                                                                   **********************************************************

       
U našen malon mistu, u nikin prošlin vrimenin, većina muških su navigali. Žene su bile doma i, dok njih ni bilo, vodile brigu o svemu, o dici, kući, polju i sve što je tribalo. Bile su one vridne, obavljale sve posle ali nisu zapuštivale ni sebe. Imale su i pravo! 
Kad bi brod tribaja doći u niki domaći porat, a najviše u Riku, unda su one lipo išle u vijaz. Znale su one poći i u Trst, Veneciju, Ankonu i druge talijanske gradove, i te kako, a bome nike su lipo viazale i na Karibe, i što ja znan di još...
Uvik su se lipo oblačile, ma  ni to sad bilo neznan što ali par prioblak za u crkvu i već di bi priličilo, bilo je uvik čuvano i spremno;  ali ne samo one nego i one kojin muževi nisu navigali, jer su njiman naručivale da in kupu već što bi tile, i tako su sve bile 'moderne' kako kaže naša Vana.
I eto, tako je to bilo nikad u Našen malon mistu u vrime kad se kuće još nisu zaključivale, kad bi Mare Luci doviknula: 'O Luce, dođi mi promišaj brudet da mi ne zagori,  gren skočiti u butigu rad papra, jeli i tebi što triba?'  
Eee, bilo je to dok je Bog još odija po zemlji, reka bi pokojni did Mate. 


marča ( marač ) - ožujka
knjiga - pismo 


vajik - uvijek 
usukala - ušla u se, smršavila
najerija ( najeriti ) - nakrivio
sumilja - sliči 
prćizi - isti kao neko
pljuka - pljunuo
drčina - djeca
pari mi se - sve mi se čini
ni mrski - nije odvratan, drag je
šesna - lijepa, skladna
dinjoža - ljubazna
inkartala ( inkartati ) - ožbukala
šoldi - novci
ostrigla ( ostrići ) - ošišala
naricala ( naricati )- nakovrčala kosu 
ondulacije ( ondulacija ) - vodene trajne
gužve ( gužva ) - namoti vune
plasirku ( plasirka ) - plasiranu suknju
modro gasnon - tamno plavom    
koluru ( kolur ) - boji
vinovi - ružičasti
buklekomplet majica i džemper fino pleteno 
najskoli - kamoli
mornaruša - žena od pomorca
nailonk ( nailonke ) - najlon čarapa (mn.)
kanjot - nat na čarapi
balu ( bala) - loptu
brunculet - narukvicu
Rika - grad Rijeka
Vana - izvedenica od Ivana, Ivanica ( jako uobičajeno u Našen malon mistu ).

porat - luka
vijaz  - putovanje
brudet - vrsta jela spravljena od ribe
gren - idem
butigu ( butiga ) - trgovinu
rad - po     
  

  
                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          

subota, 3. studenoga 2012.

Za let u radost



Kasna je večernja ura. Sama sam. Ustvari, nisam sama 
Mislim da je Duh Sveti sa mnom, zapravo znam
U meni mir... oko mene opipljiva blažena tišina
I sve je mir, sve je tišina, sve je ljubav, sve je nada 

Molim, s lakoćom molim, odmaram sa u lahoru misli
Koje se prosiplju u riječi srca i teku kao blažena rijeka
Visoko, visoko među zvijezde, među anđele koji ih nose
Na zlatnim pladnjima pred zlatno Prijestolje Oca

Molim za pokojne, za sirote Duše u čistilištu
Koje sebi ne mogu pomoći, a čeznu za svojim Bogom
Koji izgaraju od čežnje za Njim koji se zove Ljubav
I čekaju, čekaju  na nas da ih se sjećamo u molitvi

                             ---------

Gotova sam sa molitvom. Ali ne, ne...po mome da...
Slušam znakove naravne... ne razumijem... niti ih u trenu 
Tumačim kao znakove... ne shvaćam...za danas je bilo to...
Ali nije dosta kad ja mislim da je dosta.

Legnem spavati. Opet pozivi isti... opet isto...isto...
Ovaj put spoznaja jasna, kristalno jasna... jasna...jasna
Spoznaja vapaja, molitve...samo još malo...malo...
Za let u radost...

Sretna sam, srce mi je radosti puno, do neba sam sretna
Vratim se Mariji... desetica Isusu Uskrslom bila je dosta
Slušam odlazak koji nestaje u daljini...
Vjerujem - u krilu Ljubavi!

 A.Ć. 

  
**************************************************

Svaki čovjek na proputovanju za trajanja svoga ovozemaljskoga života, za svoje vječno spasenje može napraviti čuda, kao što može i ne napraviti ništa. Dano mu je u njegovu slobodnu volju pa ima šanse birati. Kad duša napusti tijelo iliti kad čovjek umre, više ne može  napraviti ništa za svoje spasenje, može jedino doći pred lice Svevišnjega i suditi sam sebe. Da, sam sebe, jer Bog ne osuđuje, on je Ljubav; osudila su nas naš nedjela još za vremenita života, ukoliko se nismo pokajali, a ukoliko jesmo, ostala nam je vremenita kazna koju, ukoliko je nismo 'ispokorili'  u vremenu, odlazimo vršiti u čistilište
E, za te duše, koje su na putu svetosti, ali još nisu toliko čiste da bi mogle gledati lice Svevišnje Ljubavi,  mi trebamo, i dužnost nam je, moliti, pogotovo za svoje pokojne ( jer mi ne znamo gdje se oni  nalaze ). A tko je od nas toliko bešćutan da ne bi pomogao svojim  roditeljima, bakama, djedovima, prijateljima, znancima...  dok su njihovi vapaji uprti k nama. Na taj način im   možemo pomoći i skratiti im čistilišne muke.
Za vrijeme jedne moje molitve za određene pokojne  2. studenoga 2006. g., bilo mi je dano uvjeriti se ( mada nisam ni sumnjala )  da  im stvarno  možemo pomoći. Zahvalna sam Bogu zbog toga, i uvijek se s radošću sjećam tih trenutaka.  
Preporučam pročitati knjigu od  F.X. SCHOUPPE:  ' ČISTILIŠTE ' ,  može se nabaviti u knjižarama Verbum.
Bog Vas blagoslovio!

    



srijeda, 10. listopada 2012.

Ja trčim za vremenom kroz vrijeme



Ja trčim za vremenom kroz vrijeme,
a ono mi bježi, bježi mi u jučer.
I muka mi je od jeseni ove
jer htjela bih sve njene boje
zadržati u zjeni,
da mi s lišćem i vjetrom južnim 
ne odleprša samo u neku pjesmu
napisanu u trenutku nekih jesenjih magli.
I ludim se da zadržim to zlatno danas
sazdano od svježih jutrenja  i jabuka zrelih,
jer nepostojeće sutra
tko zna hoće li imati šanse biti 
jesen.

A.Ć.




 

utorak, 9. listopada 2012.

Zlatna jesen




Volim se s jeseni šetati prirodom,
upijati je očima, ušima i svim svojim čulima...
I dođe mi, onako sjetno, da je zagrlim jako, jako
u onom najljepšem pjevu one neke ptice,
u toplom koloritu što prosu se u krošnje
i hrpi lišća što šušti pod nogama, dok koračam korak po korak
i opažam Njegovu Riječ i u najmanjoj travki
što svila se od kapljice rosne
u kojoj se ogleda nebo dok napaja je tiho,
u tiho vlažno jutro,
i dok se zakašnjelo sunce probija i zlati je, 
već ionako zlatnu.
Jesen.

A.Ć.




petak, 21. rujna 2012.

Nagrada


Ovu nagradu sam dobila od moje drage prijateljice Lucije sa bloga 
 kojoj se jako zahvaljujem.


Uvjeti su:

1. Postaviti nagradu na svoj blog
2.  Odgovoriti na pitanje: Što je jednostavnost?
3.  Posvetiti jednu fotografiju onome tko ti je dodijelio nagradu.
4.  Proslijediti nagradu na dvanaest blogova i obavjestiti ih o nagradi.


************************



2.

Jednostavnost je jednostavno zaželjeti nekome dobro jutro!



3.


Ovu fotografiju od srca posvećujem dragoj Luciji jer znam da ona obožava fotografije s kulisom neba.



4.

Nagradu proslijeđujem slijedećim blogovima:



petak, 7. rujna 2012.

Covka




Jutros zaranijega
kad je Mare u dvoru zeljuštrinu brala,
mlila je i mlila, podbadala, bola,
rožigala...

- E, neće ona meni govoriti,
prasičina jedna šporka,
da san ja šporkulja,
travesa joj je cila na maće
od friga i ulja.

I vakova i nakova - nastavila je rožigati,
i udri i dage pa nikako
fermati...

Stale su se gadno spuštati kalade,
sve jače je lampalo i grmilo,
kad ozapa udre krupa
svon forcon nemilo, nemilo
nasumice, nakomice, tresomice...
mogu van reći - gadno je bilo!

- A jeli ti to meni Mare,
prasica te i ukotila
tebe i onu koja ti je to rekla,
nijednu ne morete zadržati za se,
svaka bi van i na cavatu utekla,
jednake ste, i iste ka prdac u prtenin gaćan
pa se ti vadi koliko 'oćeš 
i flekan i maćan.

Kad su se dobro isprasičale,
okrene se Mare, digne fuštan, zagali
i po guzici pleskati stane:
- Na ti, škrovo, naa ti, nasmi' se kako si lipa
da što bolje ostaneš!

- Evo i tebi, škrovo, naaa ti, naaaa ti,
okreni se pa se naciri
i na putnicu stavi!

I na kraju bariškade
kad su se dobro iscovale,
jedino što su dobile, a to su i meritale,
kaj sukno modre guzice
jer svaka su sebe dobro isplesketale!

A.Ć.

                             ****************************************************



Evo ovako,  želin se ispričati na ovin nikin šporkin ričin ali san ih morala ( ma nisan baš morala, moglo je i bez, ali eto... ) staviti jer i to je išlo u sastavni dio covke ...
Kako se u životu ne događaju samo lipe stvari nego i one manje lipe pa i one jako ružne, koje svi želimo priskočiti, ( ovo je bila samo jedna 'smišna' covka... ajde neka in bude... ),  napisala san ovu pismu prije nikoliko godin u jednom trenutku onako iz munještine i više  za sebe... Onda se to jednon prilikon nikome svidilo i bila je objavljena u jednon listu...
A tako  bi izgledala jedna 'prosječna' svađa između dvi babetine, mlađe ili starije svejedno, u Našen malomn mistu ( ima toga svugdi, bez brige ) u nikon prošlon vrimenu ( sada se većinon vodu 'tihi ratovi' pa ni sam ne znaš što je gore od gorega ). Pocovale bi se za svakakve gluparije a najviše za ništarije, vikanjen svaka iz svoga dvora, ali mislin da in ni bilo veće uvride nego  kad  bi koja kojoj rekla da je šporkulja, ajme majko, bolje bi bilo da se dirnula u kućicu od ušincov...  Ajmeee,  paljbe... Dilile bi jedna drugoj svega i svačesa, 'slikivale' jedna drugu ( glumile T. Burata, jer ih je valj'a ona crna krpa što su fotografi stavljali priko glave kad bi slikivali podsjećala na fuštan )... ajmeeee ...
Ma na kraju bi isto sve dobro završilo jer bi vrimenon  sve jedna drugoj  oprostile...  




covka ( od psovka ) - svađa
rožigala ( rožigati ) - prigovarala, brundala

šporka - prljava
šporkulja - prljavica
travesa - pregača
maće - mrlje
friga ( frig ) - ( ajde sad ovode nađi rič, ovo samo moreš znati ) ono kad se dinsta...
fermati - stati, prestati
kalade - naslagani oblaci

lampalo ( lampati ) - sjevalo
ozapa - sa zapada
krupa - tuča
cavatu ( cavata, cavate mn. ) - obuću ručne izrade  
prtenin  ( prteno ) - od grubog platna

gaćan  ( gaće ) - hlačama
isprasičale ( isprasičati ) - jedna drugu ' iščastile'  grubim riječima

fuštan - nabrana suknja sa oplećkom, dalmatinska seoska nošnja
zagali ( zagaliti ) - digne suknju

škrovo ( škrova ) - .......  (mislim da ovo nisu ni same znale što govoru... ili jesu? )
putnicu ( putnica ) - putnu ispravu ( putovnica, osobna karta )
bariškada ( bariškada ) - kiša, tuča, grmljavina, jak vjetar...u isto vrijeme ( ovode u prenesenon značenju )
iscovale  ( iscovati ) - isvađale
meritale ( meritati ) - zaslužile

isplesketale - ispljuskale
kućica od ušincov - osinjak









nedjelja, 19. kolovoza 2012.

Kad ti se zbrkaju životne stranice





Kad ti se zbrkaju stranice života
i  kap kad prelije ti čašu,
ne daj se prsnuti u stotinu komadića,
drži se proljeća.
Osmotri cvijet trešnje, zagledaj se u latice
i vidjet ćeš čudo zašto je zato...
Prati krila leptira, zujanje pčela osmotri
od nektra do nektra.
Uhvati dašak povjetarca kad dotakne ti lice,
umij se njime.
Speri hladni sjever sa zatiljka što brka ti stranice sklada,
jer na dlanovima ti je buđenje.
Drži se proljeća.
Osluhni travu kako raste i vidjet ćeš sunce
u njenim vlatima,
upij ga u zjene, oboji njime kišne vrhove
i trči cvjetnom dolinom,
trči sve dok ti se mirisi proljeća ne ucijepe
u zbrkane komadiće života
i iz njih ne poteče proljeće.

A.Ć.

četvrtak, 16. kolovoza 2012.

Zvijezda na dlanu



Nebom se rascvale zvijezde
mjesec je sjao
jedna mu se otrgla i pala 
nije ni znao

Taman što ubrat je htjedoh
na dlan mi sjela
sjajila je posebnim žarom
treptava cijela

 Čekat ću pa makar do jutra
da se okrene
ubrati ću mu čitav buket
i briga mene

Brati ću jednu po jednu
on neka miga
ukrasti ću mu buket zvijezda 
i baš me briga

A.Ć.


ponedjeljak, 30. srpnja 2012.

More na dlanu


KULTURA SNOVA iz Zagreba organizira

Međunarodni Pjesnički Festival

'' MORE NA DLANU ''

čija će se završna večer održati

05. - 06. 08. 2012. godine u

MARINI I TROGIRU

Festivalski susret pjesnika i govorenje poezije

održavat će se na jedrenjaku

KNJIŽARA BROD - BROD KULTURE

koji već tradicionalno održava manifestacije

diljem jadranske obale.

Kultura Snova


*******



U zajedničkoj zbirci 'More na dlanu' nalaze se i moji stihovi.
Jako sam radosna što je i moja riječ dio te prekrasne niske.







*







subota, 30. lipnja 2012.

Kad nebo je dotaklo zemlju


Isuse, ja sam ti bijedno stvorenje, jadno, ali sam Tvoje.
Trunka sam koja nije dostojna ni pogled dići prema Tebi
A kamoli Ti dotaći nogu, Tvoju svetu nogu na križu.
Učinih to po milosrđu tvome... dotaknuo si me!

Prži podnevno sunce ispod plavog neba međugorskog,
A mi se polako penjemo, penjemo se našoj Gospi
S krunicom u ruci i Otajstvima u srcu, svaki sa svojim brigama,
molbama... pretočenim u zajedničku molitvu.

Prži podnevno sunce pod lipanjskim svodom plavim
I zrcali se na tvrdom kamenjaru izlizanom od bremena
I suza slivenih sa svih krajeva svijeta, donesenim u pretincima
Srca i pregrštima sklopljenim i prosutih kroz molitvu.

Ćutim Marijinu prisutnost, ćutim je živo! Ona je tu,
Ne vidim je očima naravnim ali ona je tu, Marija Gospa moja
koja me je dovela pred svog Sina, ona milosti puna.
Ona je tu, osjeća se, osjeća se u zraku Marijina prisutnost.

--------

O kako si me, Isuse, doveo do spoznaje za što trebam moliti,
Kako si sve lijepo poredao, kako si me vodio, kako si mi
Na put neke ljude stavio, kako je velika Tvoja providnost
Nedokučiva mojem zemaljskom umu, moj Isuse!

Dodirnuo si me Isuse po snazi svoga Svetoga Duha,
Bolesno si preobrazio u zdravo... nebo je dotaklo zemlju...
Bilo je to tako naravno... opipljivo...bolno...turbulentno...
Ne, ne sanjam, samo me je Otac zazvao imenom!

A.Ć.

***************************************************************


U Međugorju na Brdu Gospina ukazanja, 25. 6. 1997. oko 13,30 sati, doživjeh jedno fizičko ozdravljenje pred ovom postajom na slici, pred raspetim Isusom... Jednom prilikom ću to opisati, za sada ovaj stihovni zapis.

četvrtak, 31. svibnja 2012.

Ćakulone



Pod staron smokvon
kaj pod lumbrelon
sidile su i šapurale,
mrmoljale,
brontulale,
sve vidile i sve znale
i sve u glavi sinđelale.

Po žepin su karamele držale
i šempre se mašale.
A da in zubi ne valjaju!

Kud je no Jure otkaleštraja
ma ni ćaćii vrta iskopa...
Kuda je Ane po voj žegi
digla glavinu
ma ni počupala travinu...

Znaš, mala Josina je sinoć
u suncu salazu,
nigdin odlenpurala,
nis čula kad se vrnula
obladaja me jadnu san,
ma neće mi vancati drugi dan!
_ _ _ _

Sestro mila, boli vode,
štrica nunde,
prisiklo me priko lebar,
zamantalo mi se sprida,
odnese me u bandu,
napregla me materina...

Is kuće se barba Šime javija:
'Ma vas ni jezik zabolija! '

A.Ć.


***************************************************************

ćakulone - one koje ogovaraju
lumbrelon (lumbrela) - suncobranom (u ovom slučaju)
šapurale (šapurati) - šaptale
mrmoljale (mrmoljati) - mrmljale
brontulale (brontulati) - brundale, prigovarale
sinđelale (sinđelati) - dobro učvrstile
šempre - često
otkaleštraja (otkaleštrati) - otišao
digla glavinu (dignuti glavinu) - kad neko (po nečijem mišljenju) ide negdje bez nekog razloga
odlenpurala (odlenpurati) - žustro otišla
vancati - promaknuti oku ili uhu
vode - ovdje
nunde - ondje
lebar (lebra) - rebara
zamantalo (zamantati) - zamaglilo pred očima
sprida - sprijeda
bandu (banda) - stranu
napregla (napregnuti) -
materina - želučane tegobe (žgaravica)

*********************************************

Ljetno je doba. Poslije ručka, kod nas u Dalmaciji kad zaprži vrućina i fjaka uhvati, malo tko da se ne ode malo odmoriti, pa tako i barba Šime. Prozor od njegove sobe gledao je u dvorište gdje je bila velika, stara smokva sa dubokim hladom a ispod smokve stolić i nekoliko stolaca. Kao po pravilu svakoga dana kad barba Šime ode leći, skupile bi se nekolike susjede na ćakulu. Bilo bi to najprije s prigušenim tonom ali bi se najčešće u svojoj žustrini zaboravile pa bi šaputanje prešlo u kreketanje. Znao bi se on iz sobe javiti s pokojom primjedbom, ali njima bi to kroz jedno uho ušlo, kroz drugo izašlo pa bi svaki dan bila uvijek ista ako ne i gora priča. Jednoga popodneva zapjeva barba Šime iz sobe neku prostu pjesmu (Bože mu prosti)... E, to ih je malo zasramilo pa se one lijepo skupiše bez riječi i odoše...
Ne sjećam se koliko su bile izdržale bez 'dubokog hlada'...








srijeda, 4. travnja 2012.

Morske orgulje


More je obećalo jugu u mom najdražem gradu
Velebni koncert popodne jedne subote sive
I pozvalo sve galebove i ribe na promenadu
Glazbe i plesa na skalinama Donje rive.

Doplesalo jugo u svom znatom ritmu ludom
Ogrnulo u čipkane haljine svaki tirkizni val
I sve je pratilo pod svojom palicom budnom
Kad raskošno započeo je svečani morski bal.

Podivljaše vali, kapljice slane prštaše u zrak
Podigoše na noge sve pospane, i vilu gorsku
Kad val poljubi kamenu tipku na vjetra znak.

Zagrliše se more i jugo uz čujni ushitni huk
Odsviraše na orguljama simfoniju morsku
O, kakav je bio to predivan zvuk!

A. Ć.

utorak, 13. ožujka 2012.

Moj Isus i ja


Ja sam s tobom u sve dane, ne brini,
uvijek sam s tobom.
S tobom sam i kada misliš da si na hridi pustoj
kad s vjetrovima sa boriš što tuku sa svih strana,
kad si bez volje i kad najviše misliš da si sama,
na vjetrometini života izgubljena da si...
najviše sam s tobom.
Ne boj se, idi kroz život smjelo
koračaj koracima zrelim,
ja svaki tvoj korak hodam i pasti nećeš.
A ako li i padneš, zazovi me bez straha,
ja čut' ću vapaje svoga siromaha
i onda kad misliš izgubljena da si...
Podići ću te do najvećih visina
jer ja te ljubim, bezuvjetno te ljubim...
Otvori oči svoga srca i psssst...
mir svoj izlijevam na te
u zrakama zlatim što miluju ti dušu,
izlijevam ga u izobilju,
i neće ti naškoditi ni oluje
ni vjetrovi sa svih strana kad pušu...
Jer, kad misliš da si sama i samcata da si,
najviše sam s tobom!

A. Ć.











petak, 2. ožujka 2012.

Ja i moj Isus


Sjedimo za stolom
ja i moj Isus.
Smješi mi se očima
plavim.
Pričamo dugo u tišini;
ustvari, ja pričam,
brbljam,
molim,
uvijek nešto tražim.
Moj Isus je miran,
strpljiv,
sluša...
Od mene ne može doći do
riječi.
A htio bi,
htio bi nešto važno mi
reći...

A.Ć.

četvrtak, 1. ožujka 2012.

Priki lik


Šime je cilo jutro ništo slabe volje, prisida, priliga, nisu mu sve ovce na broju.
- Ivanica moj, ruvina san se, nis smija noliko...
- A što, Šime moj, nisi se fala Bogu odra od posla, pur nisi ni kopa ni ora, blagdani su bili - pdbadala je Ivanica.
- Jes, jes, i te kako ali po zdili, priždra san se Bože mi prosti.
- Eeee, ko prizna polak mu se prašta, gren ja tebi zavariti malo kamamile to će ti siguro pomoći.
- Neću ja, stara moja, kamamile, peri ti noge u njoj, meni lipo pomožu one merikanske šperine što se meknu u žmuja vode pa šuštru a što mi je Mare neodavna bila dala, kako se no zovu... zaboravija san već mi je i pamet izvitrila, me se pari da je Alkasos. Onooo je priki lik!
Šime se uzvrpoljija, naprega se ka balun, ne more više durati pa kola tren vanka, tren unutra
- E, ako još koju ima, ako već ni sve podilila jer nike napreže materina, nike madrun... - govorila mu je Ivanica.
- Čekaj, čekaj, eno je na dvoru... Maare, o Maaare ako imaš dones mi dvi velike šperine one što ti je mali bija posla iz Merike, naprega me madrun.
- Brate mili, manje isti, manje piti pa te neće zaboliti! Poija si škip bakalara, polučak frit i baška drugoga, a popija kišu Božju.
- O, šimijo stara, što ću ja kad mi je torba veća od ambara.
- E, unda brate, neka te boli!!
Mare ga je zafrkavala ali njemu ni bilo do zafrkancije, jedva je čekaja popiti šperinu i izlebriti se na postelju pa neka ona prkela što je volja. Najzad se ona okrenula i pošla rad šperinov, žvelto doskakala i dodala mu priko zidića.
- Evo ti nesrićo stara , što ću o tebe, popi to i drugi put pazi, ij sa regulon... da san ja na Vaninon mistu stavila bi te ja na red, ja ti kažen... Ajde, gren ća preša mi je, moran u butgu i poći ću malo zaviriti kod moje Milke i nju da je zabolilo, biti će i nju napregla materina.
Zabavila se je dobrin, ćakul po ćakul i kad se vrnula sunce je već bilo visoko.
Ivica se tek bija diga iz postelje, ko zna kad je noćas lega, i poša je u kužinu popiti mliko što mu je baba već bila parićala.
- Babo, što va škatula radi na stolu, što si je ovode stavila?
- A to je, janje, dida Šimu zabolija štumak pa san mu ponila par šperinov.
- Ali, babo, što je tebi, ma jesi li mu vo dala... zašto ti imaš oćale? Za muštru? Vo su ti šperine za močiti falše zube u žmulu...
- Ma što mi veliš, dite... ajme meni, jadna ti san... Šiime, o Šiiime jesi živ... škatule iste, pomišale se a ja ti ne vidin bez oćalov... ajme meni... - uspaničarila se Mare.
- Ajde jadna, što te briga i s oćalin i bez oćalov kad neznaš ingleški ka ni ja, glavno da je pomoglo pa da je bilo i aćido! Bilo je žuuuko ali šoma itanto je pomoglo - smija se priko zidića Šime.


*****************************************************

Priča se temelji na istinitom događaju.

Alkasos (po Šiminu) - Alka-seltzer (antacid)
( nije reklama)

madrun - želučane tegobe (npr. žgaravica) kod muškaraca i djece
materina - želučane tegobe (npr. žgaravica) kod žena