četvrtak, 31. svibnja 2012.

Ćakulone



Pod staron smokvon
kaj pod lumbrelon
sidile su i šapurale,
mrmoljale,
brontulale,
sve vidile i sve znale
i sve u glavi sinđelale.

Po žepin su karamele držale
i šempre se mašale.
A da in zubi ne valjaju!

Kud je no Jure otkaleštraja
ma ni ćaćii vrta iskopa...
Kuda je Ane po voj žegi
digla glavinu
ma ni počupala travinu...

Znaš, mala Josina je sinoć
u suncu salazu,
nigdin odlenpurala,
nis čula kad se vrnula
obladaja me jadnu san,
ma neće mi vancati drugi dan!
_ _ _ _

Sestro mila, boli vode,
štrica nunde,
prisiklo me priko lebar,
zamantalo mi se sprida,
odnese me u bandu,
napregla me materina...

Is kuće se barba Šime javija:
'Ma vas ni jezik zabolija! '

A.Ć.


***************************************************************

ćakulone - one koje ogovaraju
lumbrelon (lumbrela) - suncobranom (u ovom slučaju)
šapurale (šapurati) - šaptale
mrmoljale (mrmoljati) - mrmljale
brontulale (brontulati) - brundale, prigovarale
sinđelale (sinđelati) - dobro učvrstile
šempre - često
otkaleštraja (otkaleštrati) - otišao
digla glavinu (dignuti glavinu) - kad neko (po nečijem mišljenju) ide negdje bez nekog razloga
odlenpurala (odlenpurati) - žustro otišla
vancati - promaknuti oku ili uhu
vode - ovdje
nunde - ondje
lebar (lebra) - rebara
zamantalo (zamantati) - zamaglilo pred očima
sprida - sprijeda
bandu (banda) - stranu
napregla (napregnuti) -
materina - želučane tegobe (žgaravica)

*********************************************

Ljetno je doba. Poslije ručka, kod nas u Dalmaciji kad zaprži vrućina i fjaka uhvati, malo tko da se ne ode malo odmoriti, pa tako i barba Šime. Prozor od njegove sobe gledao je u dvorište gdje je bila velika, stara smokva sa dubokim hladom a ispod smokve stolić i nekoliko stolaca. Kao po pravilu svakoga dana kad barba Šime ode leći, skupile bi se nekolike susjede na ćakulu. Bilo bi to najprije s prigušenim tonom ali bi se najčešće u svojoj žustrini zaboravile pa bi šaputanje prešlo u kreketanje. Znao bi se on iz sobe javiti s pokojom primjedbom, ali njima bi to kroz jedno uho ušlo, kroz drugo izašlo pa bi svaki dan bila uvijek ista ako ne i gora priča. Jednoga popodneva zapjeva barba Šime iz sobe neku prostu pjesmu (Bože mu prosti)... E, to ih je malo zasramilo pa se one lijepo skupiše bez riječi i odoše...
Ne sjećam se koliko su bile izdržale bez 'dubokog hlada'...








Broj komentara: 7:

  1. Eh, voljela bih da imam neku staru smokvu ...i nekoga s kim bih cakulala!
    Tvoji stihovi su puni duha svakodnevnog zivota, kroz koji se provlaci nit humora...

    OdgovoriIzbriši
  2. Ma ovo je super.Taj naš narod!Je l' to zaista iz stvarnog života?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Temelji se na istinitom događaju, uz malo pjesničke slobode!

      Izbriši
  3. Super stihovi....
    Da ćakulone, na svitu ih nema ka u nas...
    Tribalo bi ih uvrstit u kulturnu baštinu ka ajmo reć
    posebni folklorni pravac, dok ne izumru (nedaj bože).
    Najboljoj pod hitno dodjeliti akademsku titulu....
    Ne bi bilo loše uvest u škole predmet... "kako od zaborava sačuvati dobru domaću ćakulu" uz obavezno podučavanje sadnje smokava...aaaa..

    OdgovoriIzbriši
  4. Bellissima lettura e meravigliosa foto!
    Il fico è il mio albero preferito!
    Baci Luci@

    OdgovoriIzbriši
  5. Prekrasni stihovi, bravo!

    Pozdarv :)

    OdgovoriIzbriši