subota, 3. studenoga 2012.

Za let u radost



Kasna je večernja ura. Sama sam. Ustvari, nisam sama 
Mislim da je Duh Sveti sa mnom, zapravo znam
U meni mir... oko mene opipljiva blažena tišina
I sve je mir, sve je tišina, sve je ljubav, sve je nada 

Molim, s lakoćom molim, odmaram sa u lahoru misli
Koje se prosiplju u riječi srca i teku kao blažena rijeka
Visoko, visoko među zvijezde, među anđele koji ih nose
Na zlatnim pladnjima pred zlatno Prijestolje Oca

Molim za pokojne, za sirote Duše u čistilištu
Koje sebi ne mogu pomoći, a čeznu za svojim Bogom
Koji izgaraju od čežnje za Njim koji se zove Ljubav
I čekaju, čekaju  na nas da ih se sjećamo u molitvi

                             ---------

Gotova sam sa molitvom. Ali ne, ne...po mome da...
Slušam znakove naravne... ne razumijem... niti ih u trenu 
Tumačim kao znakove... ne shvaćam...za danas je bilo to...
Ali nije dosta kad ja mislim da je dosta.

Legnem spavati. Opet pozivi isti... opet isto...isto...
Ovaj put spoznaja jasna, kristalno jasna... jasna...jasna
Spoznaja vapaja, molitve...samo još malo...malo...
Za let u radost...

Sretna sam, srce mi je radosti puno, do neba sam sretna
Vratim se Mariji... desetica Isusu Uskrslom bila je dosta
Slušam odlazak koji nestaje u daljini...
Vjerujem - u krilu Ljubavi!

 A.Ć. 

  
**************************************************

Svaki čovjek na proputovanju za trajanja svoga ovozemaljskoga života, za svoje vječno spasenje može napraviti čuda, kao što može i ne napraviti ništa. Dano mu je u njegovu slobodnu volju pa ima šanse birati. Kad duša napusti tijelo iliti kad čovjek umre, više ne može  napraviti ništa za svoje spasenje, može jedino doći pred lice Svevišnjega i suditi sam sebe. Da, sam sebe, jer Bog ne osuđuje, on je Ljubav; osudila su nas naš nedjela još za vremenita života, ukoliko se nismo pokajali, a ukoliko jesmo, ostala nam je vremenita kazna koju, ukoliko je nismo 'ispokorili'  u vremenu, odlazimo vršiti u čistilište
E, za te duše, koje su na putu svetosti, ali još nisu toliko čiste da bi mogle gledati lice Svevišnje Ljubavi,  mi trebamo, i dužnost nam je, moliti, pogotovo za svoje pokojne ( jer mi ne znamo gdje se oni  nalaze ). A tko je od nas toliko bešćutan da ne bi pomogao svojim  roditeljima, bakama, djedovima, prijateljima, znancima...  dok su njihovi vapaji uprti k nama. Na taj način im   možemo pomoći i skratiti im čistilišne muke.
Za vrijeme jedne moje molitve za određene pokojne  2. studenoga 2006. g., bilo mi je dano uvjeriti se ( mada nisam ni sumnjala )  da  im stvarno  možemo pomoći. Zahvalna sam Bogu zbog toga, i uvijek se s radošću sjećam tih trenutaka.  
Preporučam pročitati knjigu od  F.X. SCHOUPPE:  ' ČISTILIŠTE ' ,  može se nabaviti u knjižarama Verbum.
Bog Vas blagoslovio!

    



Broj komentara: 10:

  1. Hvala za ovaj divan post, naježila sam se čitajući ga!

    OdgovoriIzbriši
  2. Intenso e commuovente!

    Grazie Annika per averci regalato questo prezioso momento di meditazione.
    Ti abbraccio e ti auguro una lieta serata:)
    Luci@

    OdgovoriIzbriši
  3. Tacno da je sve pitanje odluke i izbora u zivotu; ali ponekad se desi da ne namjerno napravimo greske. Dobre osobe sa nenamjernim greskama ne smijemo zaboraviti!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, ali ne smijemo zaboraviti nikoga, nikad ne znamo - možda su se i oni sa namjernim i svjesnim pogreškama pokajali, jer veliko je Božje milosrđe!
      Pozdrav Jasna!

      Izbriši
  4. Felice S. Martino,mia carissima amica!
    Un bacio grande Luci@:)

    OdgovoriIzbriši