srijeda, 10. listopada 2012.

Ja trčim za vremenom kroz vrijeme



Ja trčim za vremenom kroz vrijeme,
a ono mi bježi, bježi mi u jučer.
I muka mi je od jeseni ove
jer htjela bih sve njene boje
zadržati u zjeni,
da mi s lišćem i vjetrom južnim 
ne odleprša samo u neku pjesmu
napisanu u trenutku nekih jesenjih magli.
I ludim se da zadržim to zlatno danas
sazdano od svježih jutrenja  i jabuka zrelih,
jer nepostojeće sutra
tko zna hoće li imati šanse biti 
jesen.

A.Ć.




 

utorak, 9. listopada 2012.

Zlatna jesen




Volim se s jeseni šetati prirodom,
upijati je očima, ušima i svim svojim čulima...
I dođe mi, onako sjetno, da je zagrlim jako, jako
u onom najljepšem pjevu one neke ptice,
u toplom koloritu što prosu se u krošnje
i hrpi lišća što šušti pod nogama, dok koračam korak po korak
i opažam Njegovu Riječ i u najmanjoj travki
što svila se od kapljice rosne
u kojoj se ogleda nebo dok napaja je tiho,
u tiho vlažno jutro,
i dok se zakašnjelo sunce probija i zlati je, 
već ionako zlatnu.
Jesen.

A.Ć.