četvrtak, 9. veljače 2017.

Mudrost


Čovjek je kao stablo
zeleno i razgranato u proljeće
po kome pjevaju i gnjezde se ptice
ili ono čije su grane usahle i bez lišća
s plitkim korjenjem
i bez vode žive

ili je drvo puno plodova
ili je smokva suha

što je čovjeku jadnom činiti onda
a svoj razum ima
mudrost je stekao
ili pak nije

mudar je
ali mu razum šapće
da mudrost je ta varljiva i ne prava
da bit zelenog lišća
u nekoj višoj mudrosti spava
i posegne
osjeni se
i trnjem prohoda
i u zelenoj krošnji u izobilju rodi ploda


ili pak ne posegne

u zemnu se mudrost pouzda
i hodi ravnom cestom tabana glatkih
al' koraka kratkih
koje zauzda
i nikamo ne stigne
jer dlanove od grča otvorio nije
 i živa voda pored njega mine
a da se jadan osjenio nije


zelena smokva plodova puna 

ili suha pored puta

čovjek je ili Mudar
ili na mudrosti zemnoj osta

A.Ć.