subota, 25. rujna 2021.

LETRIKA



                                           LETRIKA                                                                                                                                                                

LIKOVI:          

            ŠIME, gost prenoćišta

            TONKA, gošća prenoćišta

            JURE, vlasnik sobe za prenoćište

VRIJEME RADNJE: 1952.

MJESTO RADNJE: Zadar

  

Interijer Jurine sobe za prenoćište. Po podu uokolo, jedan do drugoga, posloženi madraci. Po sredini visokog stropa visi žarulja na kabelu dugačkom dvadesetak centimetara. Šime i Tonka, susjedi, došli su s otoka u grad kod liječnika, i dolaze prenoćiti u sumještanina Jure. Tonka, odjevena u otočkoj nošnji, čuči kraj madraca u kutu i nešto traži po košari, a Šime sjedi na madracu na drugom kraju sobe i izuva cipele. Još uvijek mu je kapa 'španjolica' na glavi. Šute, samo kadikad nešto promrmljaju svaki sebi u bradu. Nakon kratkog vremena, Jure veseljak po prirodi, pjevušeći, i hromljući na jednu nogu, dolazi po običaju pozdraviti goste i zaželjeti im laku noć.

Ali prije spavanja treba ugasiti svijetlo pa nastaju problemi.

  

(S hodnika se čuje pjevušenje: ''Marice divojko gospockoga roda, ti ne peri robu kraj mojega broda...'' A onda kucanje na vratima.)

ŠIME: (ustaje i skida kapu) Naprid!

JURE: (veselo) Dobro veče, ljudi!

ŠIME: Dobro veče, Jure.  Evo, mi smo se smistili... a za pravo reći, baš smo se i izmorili cili dan po gradini.

( Jure stoji na vratima i drži se za kvaku.)

JURE: Vidin, vidin  da ste umorni pa van neću smetati. Samo san vas doša pozdraviti. Lipo mi spavajte, i laku van noć. A prije nego li ležete, nemojte zaboraviti utrnuti letriku.

ŠIME: Laku noć, moj Jure, laku noć! Ujtro nan se rano dignuti jer moramo kod likara. A utrnu ćemo svitlo, oćemo, oćemo. Nećemo zaboraviti.

(Tonka i dalje brlja  po košari, nešto traži, a kako je čučla tako joj se fuštan raširio oko nje kao padobran.)

TONKA: (okreće se prema vratima) Laku noć, laku noć Jure!

(Jure zatvara  za sobom vrata, koja imaju dvije široke vratnice, a koja se zatresu kao da je potres, i kao da će se svaki tren raspasti)

Šime se primiče na sredinu sobe ispod žarulje. Gleda... vrti se u krug... zagledava... kako ugasiti, nema se na što popeti...)

ŠIME: (gleda prema žarulji) Jesi više izbrljala,Tonka, da utrnen sviću?

TONKA: (ljutito) A čekaj, što si navalija, ima uboga noći.

ŠIME: (istim tonom uzvraća) Munjero, znaš da nan se rano dizati... a ne znan oću li i oka sklopiti...  ( šeta po sobi)

(Tonka odmiče košaru u stranu, i lijega na ležaj u odjeći u kojoj je došla.)

TONKA: (ljutito) Ajde, gasi više, dosadan si ka komor!

(Šime ponovno gleda u žarulju... promatra... penje se na prste... proteže se koliko može... pa stane puhati.)

ŠIME: (puše u žarulju) Pfffuuuu, pffffuuuu,  pffffuuuuuuuuuu.  

Neeeeće. Neće se gasi,Tonka! (ponovo odmjerava) Moooj sinko, visoko je vo!  

 TONKA: (sarkastično) Visoko? Puši pa će se ugasiti!

ŠIME: (ljutito) A pušen, što si ćorava?! Ne more dopriti, privisoko je.

(Tonka, jake građe 'ka planina', viša puno od Šime, ustaje. Stane ispod žarulje, namješta se.)

TONKA: (odgurne Šimu) Miči se dalje! (Diže se na prste i puše u žarulju.) Pffffuuuu, pffffuuuuuu, pffffuuuuuu. Ma ke. Ne moren ni ja, Šime!

ŠIME: A e, što san ti reka?!

TONKA: (namješta se) Prova ću jope.

ŠIME:  (povišenim tonom) Tonka, stani... i slušaj!

TONKA: (gleda ga iznenađeno) Što?

ŠIME: Ćućni doli, ja ću ti se uspeti na ramena, ti š me dignuti, i utrnu ćemo svitlo!

TONKA: (pokorno) A ajde, nema druge…  Čekaj da se stulin.

(Tonka se saginje, Šime joj se penje na ramena.)

ŠIME: (puše) Pffffuuuuuu, pfffuuuuuu, pfffuuuuuuu… Neće!!

TONKA: Jače puši! Što si metiljav?!

ŠIME: (ponovo puše) Neće se utrne, je li vidiš da neće?!

TONKA: (odlučno) Skalivaj se!!

(Šime silazi i kreće prema ležaju.)

TONKA: (oštro) Ma di ćeš sad? Vode dođi (pokazuje mu prston ispred sebe)  i stani da se ja uspenjen na te!

(Šime se nevoljko okraće i prilazi žarulji.) 

TONKA: (zapovjeda) Stuli se doli!

(Šime je gleda, ružno mu reći da ga je strah kad vidi kolika je – ‘razvalit’ će mu pleća. Tonka ga uhvati za ramena, gurne prema dolje, pa se stane penjati, ne čeka što će on reći. Šime sjedne na pod, a onda se nekako jedva jedvice pridigne s njom na ramenima. Noge mu pod njim počnu 'plesati' ali ne govori ništa.)

TONKA: (hvata zrak... puše u žarulju) Pffffuuuuu… pfffffuuuuu… pfffffuuuuuu… Evo, neće se utrne... ma ke!

(Tonka ponovo puše, pa malo stane, pa opet. Šimi se tresu noge, ne može izdržati.)

TONKA: (viče) Šime, ne tresi me, baci ćeš me, razbi ću se ka četrun!

(Dojadilo Šimi, bacit će i sebe i nju, ne može je vise držati.)

ŠIME: (viče) Tonka, muči, ne seri, satrla si me, ne moren više, težja si nego deva, otepla si mi obe lopatice! Skalivaj se ili ću te zavrljusiti tresomice baš ka četrun!

TONKA: (ljutito) A čekaj, još malo, imaj pacience, jope ću provati…

(Puše Tonka ali žarulja se  neće gasi.)

ŠIME: (viče) Tonka, jesan ti reka: skalivaj se više! Što si skroz pomunjesala?!

TONKA: (ljutito) Umiri se više, munjerče, baci ćeš me, stani mirno!

ŠIME: (viče) Skalivaj se, šimijo iz trajatra, kad ti govorin! Skalivaj se!

TONKA: (razočarano) O munjenog čovika! Pa vidiš da nismo utrnuli sviću, što će nan Jure reći?

ŠIME: (ljutito) Neka nismo, ni me briga, neka govori što kod ga je volja! Drugi put neka ostavi skale! Ili se njemu prti na kosti!

(Tonka napokon silazi, i liježe na madrac u kutu. Šime sjedne na pod i ostaje još neko vrijeme sjedeći, i ‘brojeći zvijezde’ kroz otvoreni prozor. A onda se diže i zavali na ležaj u drugom kutu sobe.  Svjetlo je gorilo čitavu noć. Ustali su ujutro rano bez riječi, i izišli, još prije nego se razdanilo. Građani su još spavali. Bila je tišina. Samo se čuo zvuk njihovih cipela po glatkim gradskim pločama.)

                                                             

                                                          KRAJ

 Ankica Vučetić Ćepulo

_____________________________________________________________________

letrika – elektr. enegija;  fuštan – otočka suknja; munjera – luda; dizati – ustajati;  komor – magareća muha; 'vo – ovo; ma ke – ma kakvi;  reka – rekao; prova ću – probat ću; ćućnuti – čučnuti; stuliti se – sagnuti se; skalivati – silaziti; vode – ovdje; četrun – lubenica; mučati – šutjeti; otepsti – otrgnuti; zavrljusiti tresomice – baciti bilo kako;  pacienca – strpljenje; jope – opet; provati – probati; pomunjesati – poludjeti; munjerac – luđak;  šimija – majmunica, majmun; munjen – lud; skale – ljestve; prtiti se – penjati se; kosti – leđa.

 

Nema komentara:

Objavi komentar